Velički bazeni danas, 2018.
(FOTO: Večernji list)
Izvorište tople vode u Velikoj već su koristili i Rimljani koji su inače obožavali kupališta, a osobito su ih obilno koristili Turci u 16. i 17. stoljeću. Gradnja željezničke pruge 1914. godine doprinosi razvoju toplica. Danas toplice imaju olimpijski bazen i tri mala bazena s potrebnim pratećim sadržajima uz bazene.
Oživljavanju turizma ovog kraja svakako doprinosi i Planinarski dom Lapjak – sročen je opis o ljepotama Velike na internetskoj stranici Turističke zajednice Požeško-slavonske županije gdje marljivi djelatnici opisuju još i da se u ovoj maloj slavonskoj općini lepeza turističke ponude sastoji “od bogate kulturno-povijesne građe toplica kao najljepšeg sadržaja ove ponude do prekrasnih skijaških staza Nevoljaša u okolici same Velike”.
I nije za zamjeriti turističkim radnicima što im se u opisu Velike potrkala “mala” greška, ipak je Požega od Velike udaljena 20 kilometara pa se iz ureda ni ne može vidjeti što se tamo događa. A ako se netko od uposlenika i provozao do Velike – jedinog mjesta u Hrvatskoj u kojem se općina uselila na nogometni stadion kupivši ga na javnoj dražbi stečajne mase Kamen Ingrada – mogao bi se zakleti da to mjesto zaista ima bazene jer na putokazima tako i piše.
Uostalom, ne može se reći da je baš prošla vječnost otkako su se na omiljenom kupalištu mnogih Slavonaca birale misice, pjevao Thompson... Oni starije životne dobi i “slonovskog pamćenja” ispalit će k’o iz topa da su tu leđno plivale i plivačke zvijezde bivše države, reprezentativci Predrag i Nenad Miloš... Događalo se sve to u vrijeme kad u Velikoj nije bilo osobe koja nije znala plivati...
Mesić polaže temeljac
Bazeni su radili “oduvijek”, pa i u ratu, ali ono što nije uništio rat, sravnilo je poraće. Jer, slijedite li danas putokaze koji vode do bazena, doći ćete do kompleksa gdje vam se s hrđave ploče šeretski osmjehuje sunce pokraj kojeg se kočoperi natpis “Dobro došli”.
Na kućici s unutarnje strane ograde piše da je cijena ulaznica za djecu 10, a za odrasle 20 kuna... No na nekoć krcatom parkiralištu nema nikoga. Ostalo je tek izlizano slovo R na parkirališnom mjestu tik uz ulaz na koji je, dok je “vladao” Velikom, smio stati samo Vlado Zec.
Posljednjih dvanaest godina o sudbini bazena na samom rubu Parka prirode Papuk odlučuju koncesionari i vizionari, ostavljajući iza sebe dugove za plaće sezoncima, za račune za komunalnu naknadu i tko zna za što još.
Kupanja u Velikoj nema petu sezonu, a uvjeravanja da radovi počinju uskoro i da je sljedeće sezone plivanje zagarantirano prebacuju se iz godine u godinu. Istodobno, iz bazena raste drveće, na nekadašnjim trgovinama i kafićima koji su se nalazili u sklopu kompleksa polupani su prozori, inventara odavna nema, baš kao što nema ni tobogana svojedobno dopremljenog iz Slovenije koji je završio negdje u Republici Srpskoj.
Iščupane su i pločice po kojima se hodalo do bazena... Očerupano je sve. Krah je počeo detronizacijom posrnulog tajkuna Vlade Zeca za kojeg će danas jedni kazati da je bio megaloman zbog čijih se suludih ideja pod hipotekom našlo čak i seosko groblje, dok će ga drugi opisati kao čovjeka koji je imao dobre naume, no ne i priliku da ih ostvari jer ga je politika potrošila pa ispljunula.
Počeo je Zec odmah uz bazene graditi i luksuzni hotel s pet zvjezdica za koji je kamen temeljac na Valentinovo 2004. godine položio tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, pozvan da u novom zdanju dočeka 2006. godinu. Ali, dok je Mesić “gulio” drugi predsjednički mandat, Zec je “gulio” zatvorsku kaznu, i to upravo zbog svog načina poslovanja.
Molbu da ga pusti ranije iz zatvora Mesić mu je bio odbio. Hotel, naravno, nikada nije sagrađen i to je zdanje jedno u nizu seoskih rugala.
– Mi u Velikoj oduvijek smo htjeli imati zatvorene bazene. Sad ih imamo – ironično komentiraju mještani narugavši se i tomu što su ih nekoć zvali Malom Opatijom, a sad godinama slove kao potencijalno turističko mjesto.
– No nikako da netko taj potencijal i iskoristi – dodaju.
Onaj tko ima novca da si plati put sad na kupanje odlazi u šezdesetak kilometara udaljeni Daruvar...
Kronologiju jednog propadanja mogao bi, barem što se tiče sage o bazenima, presjeći Općinski sud u Požegi gdje se više od godine čeka ročište na kojem će pravomoćnom postati ovrha da bi se tvrtka Vinota mogla upisati kao vlasnik bazena jer su, objašnjava nam vlasnik tvrtke Goran Šutalo, 2016. godine za 650.000 eura otkupili potraživanja Podravske banke od tvrtke “Zlatne terme” koja je bila vlasnik bazena od 2013. godine.
Osveta SDP-a?
Tu je tvrtku s devetero suvlasnika u javnosti predstavljao Rudolf Radiković. S njim se službeno sastajao župan Alojz Tomašević kojemu je Radiković prezentirao projekt novih veličkih bazena vrijedan više od 10 milijuna eura. U sklopu termi trebao je biti hotel s 84 sobe, wellness i kongresni centar, poliklinika i termalni bazeni površine tisuću četvornih metara koji će raditi cijele godine.
U planu je bilo i građenje novih vanjskih bazena na 2500 četvornih metara. Hotel s četiri zvjezdice trebao je iskorištavati solarnu energiju. “Iznimno mi je drago da ovakav projekt dolazi u našu Županiju jer nam je cilj razviti županiju i staviti je na mjesto koje joj pripada”, zadovoljno je nakon prezentacije izjavio župan.
No od radova nije bilo ništa i tri godine kasnije potraživanje je od Podravske banke kupio Šutalo. Zlatne terme, koje su u međuvremenu otišle u stečaj, žalile su se, ali nije prošlo.
– Novac smo dali i sad čekamo da ovrha postane pravomoćna, da postanemo i službeno vlasnici. Mislim da je od općeg interesa da bazeni budu u funkciji – kaže Šutalo.
Ali ročišta nema, samim time ni vlasnika, ni ulaganja, ni radova, ni kupanja... Šutalo je kupio i hotel za koji je temeljac položio Mesić, i nada se da će ga staviti u funkciju, projekte ima, spominje nam i vodeni park, ali dok ne postane i formalno vlasnik bazena, ruke su mu vezane.
Teoretičari zavjere ispripovjedit će da se u ovom slučaju krije osveta, i to zbog SDP-a koji u Velikoj jednostavno ne postoji. Potvrdu svome uvjerenju vide u tome što je predsjednik suda Damir Ronko, sin saborskog zastupnika Zdravka Ronka, bivšeg gradonačelnika Požege, bivšeg požeško-slavonskog župana, a od svibnja ove godine i bivšeg SDP-ovca, za kojeg vjeruju da dijeli packe HDZ-u pa tako i koči Veliku u napretku jer je tom mjestu na čelu hadezeovac Vlado Boban, čovjek koji je u ime općine kupio nogometni stadion u kojem su sada službene prostorije općine i matični ured.
Pitaju me zašto sam kupio stadion, a ne bazene. Pa stadion je bio općinski, a bazeni nisu. Osim toga, stadion sam kupio za dva milijuna kuna, a bazeni su stajali 1,65 milijuna eura. Za nas je to bio prevelik zalogaj jer trebalo je uložiti još toliko, što mi nikako nismo mogli. Da budemo iskreni, sve da bazeni i rade, ne bi se puno toga promijenilo u ovom kraju. Jer sve dok država ne da minimalac od 5000 kuna, na promjene ne možemo računati.
Mi sad imamo možda 4000 stanovnika, od toga je njih 1200 u mirovini, 900 je zaposlenih, a pola prima minimalac. Ja sam umoran od svega, odradit ću još ovaj mandat do kraja i to je to – izgovara dok stojimo kod ruiniranih veličkih bazena u kojima je i on naučio plivati.
Nije član nijedne stranke
Boban smatra da je Šutalo “ozbiljan igrač” za spas veličkih bazena, ali i za revitalizaciju cijelog kraja. Spominje nam i da ima 600 zaposlenih u svojoj tvrtki Color Group, a u planu mu je dio proizvodnje preseliti u Veliku.
– Zar stvarate novog gospodara Velike, novog Vladu Zeca? – pitamo Bobana. – Ne, ne, Šutalo nije član nijedne stranke – kaže, uvjeren da će ovaj poduzetnik dignuti Veliku iz sivila.
Samo, moglo bi biti prekasno.
Iseljavanje je u Velikoj, općini koja se sa svoja 24 sela prostire na 160 četvornih kilometara, poprimilo i velike razmjere, odlaze cijele obitelji, a ove se školske godine u prvi razred upisalo manje od desetero đaka. U oživljavanju ne pomažu ni olimpijski bazen, ni tri manja bazena ni popratni sadržaji uz njih. Jer su propali. Baš kao što je već godinama zapuštena i neiskorištena skijaška staza na Nevoljašu. Ni Planinarski dom Lapjak, iako izvana u odličnom stanju, trenutačno nije u funkciji. Ukratko, na ova tri turistička aduta Velike ostale su samo uspomene.
FOTO i TEKST: www.vecernji.hr