1000 kilometara Petra Gerstmana
22.5.2020. | 08:23
M.R.
Pregleda: 3733
Biciklizam
(FOTO: BBK Požega)
Petar Gerstman, član Brdsko biciklističkg kluba Požega, proteklog vikenda odradio je najjaču i najizazvoniju vožnju svoje dosadašnje biciklističke karijere. Prvi put u životu završio je breveto izazov dužine 1000 km.
Za početak, kratko objašnjenje pojma breveto i o čemu se zapravo radi. Ima tu cijela filozofija, ali ukratko, breveto vožnje su dugačke nenatjecateljske organizirane vožnje cestovnih biciklista. Iako nema natjecanja u smislu pobjednika, drugoplasiranog itd. breveto vožnje imaju strogo definiranu rutu koju morate proći, precizno određene kontrolne točke na ruti, kao i vremensko ograničenje u kojem morate doći na pojedinu kontrolnu točku te na cilj same vožnje. Ukoliko netko želi znati više, sve informacije može dobiti na jako dobro ažuriranoj web stranici hrvatskih brevetaša: https://randonneurs.bksvn.hr/ .
Breveto vožnje (sam izraz inače dolazi od francuske riječi brevet, što znači karton, a odnosi se na karton koji dobijete na startu i nosite tijekom vožnje te ga ovjeravate na kontrolnim točkama i na cilju) organiziraju se u različitim dužinama – minimalna dužina je 200 km, ima ih od 300, 400, 600 km, a jednom ili dva puta godišnje u Hrvatskoj se organizira breveto na 1000 km. Postoje i još neke ekstremnije varijante, ali o njima ćemo detaljnije kada (i ako) Petar to odradi...
Petar Gerstman je, neupitno, najjači požeški ultra biciklist. Prema njegovim riječima, prije ove vožnje odradio je 27 breveta, dva puta je dobio godišnju randonnneur medalju (što znači da je u jednoj godini odvozio seriju breveta od 200, 300, 400 i 600 km), međutim, do sada nije uspio završiti vožnju od 1000 km. Za ovu sezonu plan je bio da se prvo odradi nekoliko lakših vožnji (ona „lagana“ breveta na 200 i 300 km) kao priprema za izazov na tisućicu, ali pandemija COVID-19 to je sve odgodila. Nakon popuštanja epidemioloških mjera i mogućnosti da se breveto ponovo organizira, dogodilo se da je prva vožnja na rasporedu baš pravi i veliki izazov, Benkovac 1000.
Start i cilj Gerstmanove vožnje bio je u Benkovcu. Ako ne možete u glavi pojmiti što je to tisuću kilometara na biciklu, možda će vam pomoći geografski opis rute: Benkovac – Obrovac - Gračac – Donji Lapac – Korenica – Ličko Petrovo Selo - Slunj – Cetingrad - Topusko – Glina – Petrinja – Hrvatska Dubica – Jasenovac – Novska – Nova Gradiška – Slavonski Brod – Požega – Pakrac – Kutina – Sisak – Pokupsko – Karlovac – Generalski Stol – Josipdol – Brinje – Žuta Lokva – Senj – Karlobag – Starigrad – Benkovac. Ukupna elevacija (iznos metara koliko se penjete uzbrdo) je oko 9300 metara – više od visine Mount Everesta. Start je bio u četvrtak 14.5. u 10:00, zadana ruta morala se odvoziti u 75 sati, dakle do nedjelje 17.5. u 13:00. Ruta je zadana, ali sami birate vrijeme i mjesto za uzimanje predaha.
Na startu se pojavilo 9 biciklista. Sve krema hrvatskog ultra biciklizma, dragi i dobri ljudi koji su jedva dočekali popuštanje korona mjera kako bi napokon mogli odraditi pravu vožnju. Od njih 9 Petar je bio jedini koji do sada nije odradio tisućicu. Iako on zna sve te ljude, i oni njega, ipak se pomalo osjećao kao outsider.
Par dana nakon tisućice, Petar je s članovima BBK Požega pričao o cijelom iskustvu. Kao i obično, nije to njemu neki big deal. Iako, drago mu je i ponosan je što je to odradio. Gerstman je u biti jednostavan lik, ne filozofira puno. Škrt na riječima, sažeto je opisao svoj doživljaj. Sve to kod njega izgleda jako jednostavno – u srijedu sam radio do 15, sjeo u auto u 16, došao u Benkovac, odspavao u autu (kao stari panker Petar može prespavati doslovno bilo gdje - noćna mora turističkih djelatnika), ujutro došao na start...
S kolegom i prijateljem Zecom vozio je zajedno prvi dan. Lički teren bio je dosta brdovit, preostala sedmorica su se odvojila, a Zec i Petar bili su na začelju. Vrijeme je mogle biti bolje, ali i gore, sve u svemu ok, nije prehladno ni prevruće, njih dvojica su došli do Slunja (što je označilo kraj prvog ozbiljnog brdovitog dijela), a negdje oko Cetingrada odlučili su napraviti prvu pauzu i priuštiti si tri sata sna (breveto spavanja obično nisu spavanja u hotelu, prenoćištu i sl. već na prvoj slobodnoj klupici u parku ili na autobusnoj stanici). Ubrzo nakon buđenja i nastavka puta, kolega Zec doživljava tehnički problem zbog kojeg mora odustati. Petru nije drago što je ostao sam, a tek je odradio 250 km (četvrtinu rute), solo će mu biti puno teže, kratko razmišlja o odustanku, ali nastavlja dalje... Iako, kasnije će priznati, u tom trenutku mislio je da nema puno šansi doći u roku na cilj. Srećom, u petak je na rasporedu bio ravniji dio staze, uz Unu i Savu do Broda i dolazak kući u Požegu u večernjim satima. Kratki pozdrav s obitelji, 2 sata sna u vlastitom krevetu, zadovoljstvo što je na pola puta unutar samozadanog vremenskog okvira i oko 00:30 u subotu ujutro pokret dalje prema Pakracu. Stajanje u zoru u Kutini, kratka pauza za kavu, kiflu i dvije krafne, prolaz kroz Sisak i uz još jednu pauzu za kavu dolazak u Karlovac u kasno popodne. Južno od Karlovca na staroj jozefinskoj cesti opet počinje brdoviti teren, na usponu preko Male Kapele počinje padati i kiša, na samom vrhu je magla, počinje se i mračiti, no nastavlja se dalje. Slijedi prijevoj Vratnik pa spust prema Senja s jakim naletima bure.
Nakon Senja počinju prve veće krize – prvo ga je iznenadio uspon od Senja prema Karlobagu, a kad biciklist podcijeni uspon i nije psihički spreman na traženi napor, onda je i samim nogama puno teže. Živci su bili sve tanji i pojavila se sumnja u to hoće li sve uspjeti odraditi na vrijeme. Zbog te sumnje i želje da ne bude u vremenskom zaostatku počeo je izlaziti iz kontroliranog ritma vožnje i naglo je povećao tempo, što je dovodilo do bezrazložnog iscrpljivanja. Vjerojatno najpametnija odluka u tim trenucima bilo je što si je priuštio dva puta po 15 minuta odmora, tek toliko da sabere misli i smiri psihu.
Nakon Karlobaga pojavili su se novi tipični biciklistički problemi – upaljena tetiva na nozi, bolovi u stražnjici, mjenjač brzina koji postupno otkazuje, osjećaj kao da kilometri stoje i da se ništa ne događa, ali ipak, noge vrte i nakon Paklenice, bilo je jasno da je uspio. U Benkovac je stigao uz nedjelju 17.5. u 12:08, dakle nakon ukupno 74 sata i 8 minuta vožnje, 52 minute prije isteka vremenskog ograničenja. Od ukupno 74 sata i 8 minuta, biciklirao je 54 sata i 40 minuta. Prva tisućica u životu je odrađena. Od 9 biciklista na startu njih 7 je uspješno došlo do cilja.
Planovi za budućnost? Ne želi ništa konkretno govoriti niti obećavati, breveta će i dalje sigurno voziti, a sve ostalo će već doći samo po sebi...
