Biskup Škvorčević blagoslovio kip Marije Kraljice u Davoru
2.6.2024. | 09:45
Požeška biskupija
Pregleda: 929
Blagoslov kipa
(FOTO: Požeška biskupja)
U Davoru, rodnoj župi biskupa Antuna Škvorčevića, 31. svibnja slavi se blagdan Marije Kraljice, jer je to spriječeno 22. kolovoza kad mnogi Davorčani pješice hodočaste u Voćin. Posljednjeg dana Marijina mjeseca, 31. svibnja 2024. biskup Antun pohodio je spomenutu Župu i u župnoj crkvi predvodio slavlje blagoslova kipa Marije Kraljice i izložio ga na trajno čašćenje vjernicima na pokrajnjem oltaru. S njime su koncelebrirali davorački župnik Mario Cimbal, arhiđakon Posavskog arhiđakonata Mario Sanić, dekan Novogradiškog dekanata Mladen Štivin, starogradiški župnik Mato Rukavina i biskupov tajnik Matej Siluković. 
Kip je u maloj procesiji svečano prenesen iz župne kuće u crkvu, postavljen na spomenuto mjesto i blagoslovljen. Brojnim vjernicima okupljenima u crkvi biskup je na početku slavlja kazao: »Predraga braćo i sestre! Na svetkovinu Marije Kraljice okupili smo se u davoračkoj župnoj crkvi da bismo obnovili spomen na uvođenje blagdana Marije Kraljice u katolički kalendar prije 70. godina te nakon toga postavljanje Marije Kraljice za prvog zaštitnika Župe, kada je ovaj kip bio smješten na glavni oltar i preporučen na čašćenje pod navedenim nazivom.
Kip je tijekom određenog vremena bio izvan crkve, a sada ga obnovljena vraćamo i svečano postavljamo pred vas. Mnogi su, naime, Davorčani, pred ovim kipom iskazivali Isusovoj Majci odanost, predvođeni tadašnjim župnikom Franjom Mačekom, molili za pomoć i zahvaljivali za primljene milosti te nas ovaj Marijin lik međusobno snažno duhovno povezuje. Duboko se radujem što to mogu učiniti nekoliko dana prije nastupa u mirovinu, jer sam u djetinjstvu kao ministrant u tom kipu prepoznavao blizinu Isusove Majke i usvajao je za svoju zagovornicu na životnom putu, započeo njegovati marijansku duhovnost u kojoj sve do danas pronalazim snagu u nevoljama. Želio bih joj i na taj način izraziti svoju sinovsku zahvalnost. Sveta je Marija majka vidljivog Krista, koji je slika Boga nevidljivoga. Ona je slika, pralik i uzor Crkve. U njoj kao u najčišćoj slici Crkva s radošću promatra što i sama u potpunosti želi biti. Marija je pralik u kojem Crkva otkriva pouku i prepoznaje put do savršenog jedinstva s Kristom. Marija je uzor na koji se Kristova Zaručnica, Crkva oslanja u izvršavanju apostolskog poslanja. Stoga pažljivom dušom i gorljivim srcem sudjelujmo u ovom svetom činu blagoslova kipa, da on bude našoj vjeri putokaz, nadi ohrabrenje, ljubavi učvršćenje!« Uslijedila je blagoslovna molitva, nakon koje je biskup blagoslovljenom vodom poškropio kip i tamjanom ga okadio. Potom su sudionici slavlja Blaženoj Djevici Mariji uputili izraze odanosti, radosti, zahvalnosti i molbi, a na svaki su molitveni zaziv odgovorili pjevajući poklik „Blažena ti što povjerova!“
U homiliji biskup je podsjetio da je 1954. godine papa Pio XII. uspostavio blagdan Marije Kraljice. Kazao je kako se to dogodilo nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, i da je spomenuti papa, znajući jako dobro što je bio taj rat i kakve je duboke tragove ostavio u dušama ljudi, smatrao da Crkva iskazuje posebno služenje čovječanstvu time što po Marijinom uzoru i zagovoru nastoji ranjena ljudska srca pokretati i obraćati Isusu Kristu živomu, pobjedniku nad zlom i smrću. Ondašnji davorački župnik Franjo Maček oduševio se uvođenjem novog blagdana, smatrajući da je to prigoda da u Davoru „napravi određeni duhovni red“. Naime, u ovoj se župi uz prvog župnog zaštitnika sv. Jurja mučenika, slavila i Mala Gospa kao drugi zaštitnik, pa su neki vjernici pitali zašto bi trebalo uvoditi još jedan marijanski naslov župne crkve, Mariju Kraljicu. Takvima je župnik Maček odgovarao da se, za razliku od slavlja dva spomenuta i već ustaljena blagdana, kada su Davorčanima dolazili gosti te su oni na svoj način posvjetovnjačeni izgubili duhovnu snagu, blagdan Marije Kraljice treba slaviti kao dan duhovnosti bez popratnih svjetovnih sadržaja povezanih sa župnim „kirvajima“. 
Ovu župnikovu molbu da se sv. Jurju mučeniku kao prvom zaštitniku Župe pridoda Marija Kraljica, tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper proslijedio je u Rim iz kojeg je stigao pozitivan odgovor, dopuštenje da se u Davoru uz sv. Jurja mučenika kao prvog zaštitnika jednako slavi i Marija Kraljica. Za štovanje nove župne zaštitnice župnik Maček nije nabavljao neki novi Gospin lik, nego je u tu svrhu poslužio postojeći lik Srca Marijina, koji je postavljen na glavni oltar. To je bilo znakovito i prikladno, jer je Marija „kraljica“ po tom što je žena srca po kojem djeluje. Na taj nas način Isusova Majka upozorava kako se u našim srcima kroji i događa, ne samo naša sudbina, nego i sudbina svijeta, ustvrdio je biskup. Vidimo, naime, i osjećamo kako je i danas u srcima mnogih političara i moćnika u Europi i šire prisutna zavodljiva misao da će naš svijet postati bolji po vojnoj, gospodarskoj ili nekoj drugoj moći, redovito povezanoj sa sebičnošću i tlačenjem „malog čovjeka“, kako se to posljednjih mjeseci i godina događa u Ukrajini i u Svetoj Zemlji. Ne treba dokazivati kako tim putem naš svijet ne postaje bolji, nego gori, i zato je Marija svojim jednostavnim, skromnim i poniznim srcem u kojem je „prebirala“ ono što Bog ostvaruje za nas po Isusu Kristu - kako veli naviješteno evanđelje - izazov ne samo vjernicima, nego i cijelom svijetu, osobito političarima, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlje da se i oni poput Marije opredijele za Božji svijet, te da poput nje, koja je pohitila u pomoć svojoj ostarjeloj rođakinji Elizabeti, i oni budu spremni služiti jedni drugima, osobito onima u potrebi. Bog je u tim dvjema jednostavnim, skromnim i poniznim ženama, Mariji i Elizabeti, koje se jedino na njega oslanjaju i s njime računaju, počeo ostvarivati svoj naum spasenja u Isusu Kristu, ustvrdio je biskup. 
Dodao je da nas u istinu kako se ne može živjeti od mraka, zla i negativnosti, nego samo od okrenutosti Bogu i od onoga što se ostvaruje u snazi njegova Duha, uvjerava i sv. Pavao u drugom današnjem čitanju iz poslanice Rimljanima. Izrazio je uvjerenje da i među sudionicima slavlja ima onih koji se, uz svoje svakodnevne obiteljske i društvene poslove, poput Marije i s Marijom žele baviti Božjim poslovima, koje je naveo sv. Pavao. Kazao je da opredjeljenjem za takav život čovjek neće biti čovjeku vuk, homo homini lupus, kako veli jedna latinska poslovica, nego dobra plemenita duša, poput tolikih ovdje u Davoru pod zaštitom Isusove Majke. Posvjedočio je sudionicima slavlja kako je kao ministrant u prvim razredima osnovne škole gledao ovaj Marijin kip i prepoznao u njezinim očima i u njezinu srcu na prsima sasvim poseban govor njezine majčinske brižnosti. Pozvao ih je da otkriju taj govor i budu joj dobri sinovi i kćeri, kako bi tim putem u Davoru bilo više zajedništva, međusobnog razumijevanja i poštovanja. Istaknuo je kako je župnik Maček upravo radi promicanja tih vrijednosti odlučio uvesti blagdan koji danas slavimo. Poželio je da se u svima njima na poticaj njezina lika i po njezinu zagovoru ostvaruje Božja punina. Homiliju je zaključio molitvom: »Marijo, Isusova Majko, budi s nama svojim brižnim, majčinskim pogledom! Prati nas, i ne daj da skrenemo s Isusova puta! Budi nam blizu svojim majčinskim srcem i ne dopusti da se u svojim srcima ohladimo za Boga, nego uvijek budemo za njega raspoloženi onim žarom na koji nas potičeš vatrenim srcem na ovome tvome liku. Prečisto Srce Marijino, moli za nas!«
Pri svršetku pričesti biskup je pred Gospinim likom izmolio čin povjere. Potom je sudionicima slavlja uputio dvostruku čestitku. Najprije im je čestitao svetkovinu zaštitnice Župe, sa željom da taj blagdan bude zaista ono što je župnik Franjo Maček želio kad ga je uvodio – dan župne duhovne obnove, da uz Marijinu pomoć pred njezinim kipom provjeravaju što u svojim srcima nose za Boga i jedni za druge. Potom im je čestitao 70. godišnjicu uvođenja blagdana Marije Kraljice i njezina postavljanja za zaštitnicu Župe. Poželio je da po njezinu zagovoru u njima raste svako Božje dobro za koje je njihovo srce sposobno. Na sve sudionike slavlja i na cijelu davoračku Župu na čelu sa župnikom i njegovim suradnicima, a osobito na djecu, zazvao je Božji blagoslov.
