Biskup Škvorčević krstio peto dijete obitelji Erceg
22.4.2018. | 09:40
M.B.
IZVOR: Požeška biskupija
Pregleda: 4521
Krštenje
(FOTO: Požeška biskupija)
Požeški biskup Antun Škvorčević, 20. travnja pohodio je župu Presvetog Trojstva u Čačincima i tijekom misnog slavlja u župnoj crkvi krstio dječaka Antu, peto dijete Željka i Nikice Erceg. S njim su koncelebrirali Nedjeljko Androš, župnik, i Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata. Pozdravljajući nazočne vjernike, biskup je spomenuo da se nalazimo u uskrsnom vremenu koje nas podsjeća na onaj život koji nam je Bog udijelio po Sinu svome kad je za nas čovjekom postao, umro da bi pobijedio smrt. Pozvao ih je da se u ovoj svetoj misi zaustave pred živim Isusom Kristom koji na oltaru obnavlja svoju žrtvu u koju nas želi uključiti. Izrazio je radost što Gospodin danas po krštenju uključuje u to djelo svoje ljubavi i pobjede nad smrću maloga Antu, čestitajući i zahvaljujući njegovim roditeljima na petom opredjeljenju za život. Kazao je da u Hrvatskoj najviše čine oni koji vole život i kad se za njeg opredjeljuju, ustvrdivši da je svako rođeno dijete najveće bogatstvo.
U homiliji biskup je kazao kako mu jedna znanica kad ga susretne uvijek ispripovijedi ono što je gledala na televiziji, pitajući ga je li i on to vidio. Na njegov odgovor da rijetko ima vremena gledati televiziju, ona izražava svojevrsno sažaljenje što nije vidio mnoge zanimljive emisije. Povezao je to iskustvo s ulomkom prvog dnevnog čitanja iz Djela apostolskih u kojem sv. Luka, prikazujući obraćenje sv. Pavla, više puta govori o njegovoj sljepoći i konačno o pravome vidu. Evanđelist tvrdi da je Pavao bio pun mržnje prema Isusu Kristu i onima koji su se priznavali njegovima. Mržnja mu je zaslijepila duh, zarobila ga u mraku, te je bio nesposoban točno vidjeti tko je Isus Krist i on u njemu. Bog je na izvanredni način zahvatio u njegov život pred Damaskom. Kad se oslobodio mržnje prema Isusu Kristu i započeo živjeti povjerenje u njega, kad je Ananija na nj položio ruke i krstio ga, s njegovih očiju srca pala je ljuštura, te je on progledao očišćena duha, otkrio je tko je za njega Isus Krist do te mjere da je jednostavno govorio: „Meni je živjeti Krist“! Biskup je podsjetio kako slično iskustvo imaju mnogi u braku: Kad se mrze, ne vide dobro jedan drugoga, a kad žive uzajmno povjerenje, nastaje duboka povezanost, ostvaruje se život na nekoj višoj razini postojanja. Kazao je da svaki čovjek iskustveno zna da nije biće stvoreno za malo, nego čezne za nekim, za osobom po kojoj bi mogao ostvariti dubinu i bogatstvo svoje jedinstvene i neponovljive osobe. U Isusu Kristu Pavao je otkrio takvu osobu, povjerio joj svoj život i u njem pronašao svoje sve.
Biskup je spomenuo kako ljudi u traganju za drugačijim i punijim životom na znanstvenoj i drugim razinama nastoje pronaći neki kôd ili eliksir, kako bi si produžili život ili postali besmrtni. Kazao je kako je božanska ljubav, Isusov Duh moćan čovjekovu ranjenost zlom, ispunjenost mrakom, zarobljenost sebičnošću – kao što je to ostvario u Pavlu - očistiti te on vidi sebe u pravom svjetlu, pomoći našu slobodu da se opredijeli za onoga koji jedini može darovati besmrtnost. Podsjetio je na važnost povjerenja u Isusa Krista, koje nam pomaže osloboditi se od zarobljenosti samima sobom, i pronaći sebe u dimenzijama koje možemo doseći samo po njemu. Vjera je čin kojim napuštamo same sebe, i povjeravamo svoju sudbinu njegovoj ljubavi, ustvrdio je biskup. Još je dodao kako Isus u današnjem evanđeoskom ulomku uvjerava svoje suvremenike da blagujući njegovo euharistijsko tijelo i krv postaju dionicima njegove ljubavi koja je pobijedila smrt. Kad smo ispunjeni Isusovim „za nas“, postajemo uzdignuti na razinu božanskog života za kojom čeznemo. Pozvao je nazočne da o sebi razmišljaju u koordinatama toga Isusova moćnoga „za nas“ i u njem prepoznaju svoju istinsku sudbinu.
Govoreći o odnosu prema životu u Hrvatskoj, biskup je ustvrdio da oni koji se ravnaju po kriterijima sebičnosti i vlastite komocije ne vide dobro, te među ostalim smatraju nenormalnim one supružnike koji se opredjeljuju za brojno potomstvo. Zahvalio je roditeljima Erceg što se nisu svrstali među takve, nego u međusobnom povjerenju žive žrtvu ljubavi, sjedinjuju je s Isusom Kristom, ne boje se života, bivaju ispunjeni smislom. Poželio je da mali Ante u svetom krštenju bude zahvaćen istom Isusovom ljubavlju i nošen njome do u vječnost.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao supružnicima Erceg na krsnom preporođenju njihova djeteta. Rekao je da mu je drago što im je mogao iskazati poštovanje, svjestan da je budućnost Hrvatske u obiteljima bogatima potomstvom. Zahvalio je župniku Androšu za ono što u prvoj godini svoje službe u Čačincima redovito nastoji činiti u suradnji sa župljanima te na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.
Nakon svete mise biskup Antun se susreo sa članovima obitelji Erceg, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je uručio darove a roditeljima novčani prilog.
