BRANITELJ VELIKOG SRCA: Ivica Mađarević nesebično pomaže onkološkim bolesnicima
26.2.2023. | 11:06
Kristina Šimić
Pregleda: 10617
FOTO: Ustupljene fotografije
„Još dok sam radio u Zagrebu, pomagao sam beskućnicima. Skupljao sam hranu i odjeću za njih, sve to pažljivo sortirao pa odlazio na Glavni kolodvor i tražio ih po vagonima. Nakon što su se naviknuli na moju pomoć, tražili su oni mene, dolazeći pred zgradu u kojoj sam živio. Nakon umirovljenja, zaposlio sam se kao zaštitar u Općoj županijskoj bolnici Požega, i tu bih subotama dolazio u kontakt s onkološkim bolesnicima. Postepeno, u razgovoru s njima naučio sam puno i o problemima s kojim se susreću. I tu se prelomilo, odlučio sam im pomoći koliko god mogu“.
Riječi su kojima svoju inspirativnu i ohrabrujuću priču započinje umirovljeni narednik Hrvatske vojske Ivica Mađarević koji se nakon 30 godina duge i bogate vojne karijere iz velikog Zagreba vratio u voljenu Slavoniju i sve svoje slobodno vrijeme odlučio provesti pomažući oboljelima od malignih bolesti.
I dok se većina ljudi nakon umirovljenja odluči posvetiti sebi i stvarima koje su godinama, zbog brojnih životnih obaveze bile na čekanju, za Ivicu Mađarevića pasivni umirovljenički dani nisu bili opcija. Naučen na rad u kojem je uvijek bio društveno koristan, Ivica se ubrzo nakon povratka zapošljava kao zaštitar u OŽB Požega, ni ne sluteći da će mu novi posao odrediti daljnji tijek život.
On je podrška ljudima oboljelima od raka dok se suočavaju novim vidom stvarnosti u svojima životima. Svjestan da se prijateljski razgovor ne može kupiti novcem Ivica Mađarević nesebično poklanja psihološku potporu te s puno empatije i suosjećanja uljepšava bolesničke dane svima koji mu se obrate, dok mu istodobno nije problem pomagati u svakodnevnim poslovima i potrebama, posjećujući bolesnike o kojima skrbi u privatnosti njihovih domova.
Prva osoba koja je obilježila početke njegovom volonterskog putovanja bila je pokojna Marijana Mitrović. Nju je redovito posjećivao te kroz duge razgovore stvarao sigurno okruženje, u kojima je i on sam dolazio do novih spoznaja o snazi ljudskog duha, ali i o svim poteškoćama s kojima se onkološki bolesnici susreću.
„Onkološki bolesnici svakodnevno se susreću s društvenim nerazumijevanjem. Poneki su zapostavljeni i zaboravljeni od najuže obitelji. Dijagnoza neizlječive bolest ne pogađa samo bolesnika, nego i njegove ukućane. Sve to razumije, i zato svakom onkološkom bolesniku stojim na raspolaganju u bilo koje doba dana i noći. Pružam im moralnu podršku jer to je ono za čime većina njih čezne; da ih netko sasluša, utješi, razveseli. Također, stojim na raspolaganju i kad su u pitanju fizički poslovi, bilo da je riječ o krečenju kuće ili redovitom pospremanju, ni od čega ne bježim“, napominje.
Ivica Mađarević ističe da su potrebe onkoloških bolesnika različite te uveliko ovise o tome je li bolesnik samac ili živi u obiteljskom okruženju. Također, zdravstveno stanje ostalih ukućana od velike je važnosti kada je riječ o brizi i potpori oboljelih. Kako bi svim svojim korisnicima bio od što veće pomoći, Ivica intenzivno radi na vlastitom usavršavanju pa čita stručnu literaturu i nastoji se educirati što je više moguće.
„Dok sam radio u Zagrebu jedan kolega mi je rekao da sam intuitivni psiholog jer znam saslušati. I to je najbitnije da ste voljni slušati, bez da ikog osuđujete. Svjestan sam da moram raditi i na sebi. Puno čitam i nastojim se što bolje upoznati sa zdravstvenim i socijalnim pravima koje onkološki bolesnici mogu ostvariti. Neki ne znaju da imaju pravo na sanitetski prijevoz, na novčanu naknadu od 1750 kn ili na patronažnu sestru. Zanima me nutricionistika jer za onkološke bolesnike koji nemaju rak debelog crijeva ili želuca jako je bitno da ne gube na kilaži i da jedu zdravu hranu. Komad mesa uvijek se može staviti u blender, i izmiješati zajedno s temeljcem od juhe i brokulom koja je dobra za tumorske stanice", pojašnjava.
Riječ je o čistom volontiranju, u kojem nema profita ni zarade, ali svaki osmijeh koji dobijete daje vam snage da ustrajete bez obzira koliko pojedini dani bili teški. U ovom humanom poslu uveliko mu pomaže i vojno iskustvo.
„Motivacija mi je kad znam da nekome mogu pomoći, a ne okrenuti glavu. Sama vojska te nauči, ako si pravi vojnik da štitiš druge, i ne okrećeš glavu. Vojska me i odgojila u tom duhu. Pogotovo kad je čovjek u specijalnim postrojbama pa paziš i na onog pokraj sebe“,napominje.
U dogledno vrijeme Ivica Mađarević volio bi oko sebe okupiti još nekoliko ljudi pa 24. lipnja ove
godine formalan osnovati i udrugu koja će nositi ime „Sve za život“.
„Katkad mi se ljudi jave s porukom u kojoj izražavaju želju da bi pomogli, ali sve to ostane samo na želji. Volio bih kada bi mi se pridružila nekolicina entuzijasta koji će ovaj posao raditi iz čiste ljubavi prema drugom. Svatko tko se upušta u ovu vrstu rada s onkološkim bolesnicima mora biti svjestan da za svoje volontiranje neće dobiti nikakvu novčanu naknadu, ali isto tako mora biti svjestan da to nije za svakog. Za četiri mjeseca, točno na obljetnicu Marijanine smrti, koja je 24. lipnja, planiram osnovati udrugu „Sve za život“. S Marijanom sam, još dok je bila živa, razgovarao o samoj udruzi, i aktivnostima kojima bi se bavila, i što bi sve obuhvaćala. Izradio sam i majice s Marijaninom slikom u sredini, i to crvene boje, koju je ona sama izabrala“, ističe Ivica Mađarević na kraju razgovora, nadajući se da će u skorijoj budućnosti opremiti prostor u kojem će svaki onkološki bolesnik pronaći svoje utočište i mjesto na kojem je prihvaćen i shvaćen.
