Anita proslavila diplomski u velikom stilu: ¨Idem dalje, upisujem magisterij¨

"Nakon svega ovoga sam zaista toliko sretna, toliko uzbuđena, toliko oduševljena odazivom naših Požežana, a pogotovo što su prepoznali ono što sam godinama radila i stvarala", rekla nam je jučer Anita Grbavac Jakobović, požeška slikarica koja je s 59 godina konačno diplomirala likovnu umjetnost na "College of Visual Arts" u Ljubljani. Požega je dobila akademsku slikaricu, a Anitin trud su prepoznali mnogi, toliko da je na predstavljanju diplomskog rada, instalacije Saba u Dvorani sv. Terezije Avilske skoro pala pod teretom silnog cvijeća, poljubaca i zagrljaja.

- Na kraju je tu moja Saba, koja znači preobražaj od samih početaka, to je 15 godina bolti i pročišćavanja. Od privida trodimenzionalnosti s platna je izašla vana sama kao samostojna instalacija - dodaje slikarica kako je postala pomalo i kiparica, naime požeške bolte kojima je opčinjena već 15 godina pretočila je u plošnu trodimenzionalnu instalaciju kojoj je glavni cilj interakcija s publikom, a nje je jučer bilo. Brojni Požežani i gosti su se provlačili ispod Sabinih bolti tako osjetili neku neobičnu energiju. Atmosferu su pojačali Požežanka Marija Ticl i Tomislav Jurić na klaviru koji su izveli par predivnih skladbi, a posebno iznenađenje je bio i citat iz teorijskog dijela diplomskog rada.

- S 1. listopadom upisujem magisterij, znači da će mi se suprug moći pohvaliti još jednom da ima studenticu za ženu. Naime, dobila sam za ovu Sabu posebno priznanje i dekan me predložio za magisterij gdje ostajem naravno "žena, majka, kraljica" i sve te uloge koje imam. Bit će teško, ali ljubav prema slikarstvu i kiparstvu, kako me dekan sad nekako doživljava, je jača i ja se iskreno nadma da ću otići korak dalje - povjerava nam planove požeška umjetnica koja će tako ostati vjerojatno i najstarija požeška studentica.

- Zašto Saba? Prije 15 godina kad je krenula priča s mojim boltama, najprije hiper realističnim pa onda malo pročišćenim, ali plošnim još s pokojim detaljem, međutim mislila sam da trebam još. Upisujem fakultet i kreće pročišćavanje. S novim boltama, novim bojama, reduciranjem na crvenu, crnu i bijelu dolazi i do promjene, zahvaljujući dekanu i prekrasnom čovjeku Vladimiru Jernejecu. Inzistirao je da sam kiparica po temperamentu i snazi, da moram izaći iz privida trodimenzionalnosti platna. To je bilo nekako teško pa sam to napravila nekako plošno čim sam došla iz Ljubljane. Malo po malo u meni se rodila ideja. Naziv za teoretski dio diplomskog rada "Duhovnost i apstrakcija" sam već imala, vezano je to filozofiju i duhovnost koji me nose cijelo vrijeme. Međutim, naziv djela mi se dogodio, ne mogu reći ni da sam ga sanjala. Pred jutro dogodila mi se rečenica "Savka u transplantaciji". Zapisala taj naziv, na dio o transplantaciji nisam reagirala. Za Savka sam naučila da je to zapravo hebrejsko žensko ime Saba što znači preobražaj. Tada sam prepoznala da je to preobražaj bolti, arkada od koje su od prvih početaka dobivale konačni oblik, a ne mogu reći ni da je ovo kraj. Vjerojatno će biti još preobražaja - pojasnila nam je Anita.

- Zahvaljujem se najprije suprugu bez kojeg toga ne bi bilo i mojim sinovima. Svaki na svoj način su doprinijeli ovom večeras. Saba je riječ koju ljubomorno čuvam. Preobražaj se dogodio, ne samo na instalaciji, nego i u meni jer sam toliko puno naučila. Pitali su me što sam dobila s diplomskim. Nisam dobila naziv nego stepenicu više prema apsolutu, prema savršenstvu, prema Bogu, prema onom što me zapravo drži cijeli život. Svima hvala. Ne mogu nikoga spomenuti, jer ću sigurno nekoga zaboraviti, svima prijateljima, svima koji ste došli i pomogli, od srca vam hvala - zahvalila se slikarica dvorani punoj prijatelja, a onda je slijedio gromoglasni pljesak i zasipanje cvijećem.

FOTOPogledajte galeriju.