¨Cijenili su moj rad i trud te mi ponudili bolji posao¨

Ivana je odlučila podijeliti svoju priču s nama i ukratko opisati njeno iskustvo odlaska iz Hrvatske. No, tko je Ivana?

Djevojka koja je svoje malo rodno mjesto, Badljevinu, u blizini Pakraca, silom prilika morala zamijeniti malim mjestom u Austriji.

Završila je srednju školu u Daruvaru, za prodavačicu." Nakon srednje škole bila sam u potrazi za poslom u svojoj struci, ali te godine se situacija u Lijepoj našoj promijenila na gore. Godinu dana bezuspješnog traganja za poslom otvorilo je mogućnost za odlaskom u inozemstvo. Kako moje sestre i brat već godinama žive i rade u Austriji, tako sam i ja na njihov poziv odlučila napustiti Hrvatsku. Mjesto u koje sam došla smješteno je u pokrajini Salzburg, točnije Filzmoos u Hotelu Dachstein."- priča Ivana.

Kako Ivana kaže, njena sreća je bila što je već imala svoje bližnje tamo i znala je da neće biti sama. Učila je njemački u školi, no znala je da neće biti jednostavno jer ipak to je Austrija i drugi je dijalekt, a i trebalo se prisjetiti svega naučenog i spojiti to u smislene rečenice. Zato je prvi posao bio u hotelu gdje je tri godine radila kao sobarica.

"Dugo vremena mi je trebalo da se naviknem na ljude,posao mi nije bio problem zbog toga što svojim radom i voljom znam da mogu postići najbolje i da to ljudi cijene! U Austriji je tako da kada radiš u turizmu ne plaćaš stan i hranu. Sve preuzima poslodavac, na tebi je samo da odradiš svoj posao kako treba. Cijenili su moj rad i trud i ponudili mi posao u restoranu. Do tada sam naučila jezik i veselila se upoznavanju novih ljudi."- ispričala je Ivana.

"Ja uživam u svome poslu zbog toga što gosti koji dolaze cijene mene kao osobu i moj rad i s ponosom kažem da sam iz Hrvatske s kojom su svi oduševljeni! Ono što me fascinira kod Austrijanaca je to što su oni jako ponosni na svoju tradiciju na svoje nošnje koje već mali bebači nose pa sve do najstarijeg.",  prča Ivana.

Ivana je nevoljko otišla jer je, kako kaže, na početku bila protiv masovnog odlaska iz " Lijepe naše Hrvatske". Ali ponekad nemaš izbora, jer je htjela raditi i postići nešto u životu. Sretna je što je otišla jer se zaljubila u prirodu, planine, ljude i njihovu kulturu. Ono što joj fali su, naravno, prijatelji i ispijanje kave satima uz priču s dragim ljudima. Stoga svaki godišnji koristi kako bi došla u Badljevinu i opet osjetila toplinu doma i bližnjih.

" Ja osobno, prije par godina sam razmišljala vratiti se, jer fali vam dom, i sve ono što ste ostavili za sobom, ali sad ne mislim tako. Tu se osjećam sigurno, znam da uvijek mogu naći posao i da cu biti pošteno plaćena. Ne moram razmišljati hoću li i kako preživjeti do iduće plaće, do sljedećeg mjeseca. Jednostavno ja sam se zaljubila u prirodu i planine, u izvrsnu hranu koju nude. Moja odluka je ostati u Austriji, ali uvijek ću s velikom radošću dolaziti u Hrvatsku, jer ja sam Hrvatica i dalje, bez obzira gdje bila!", kaže za kraj Ivana.