I mi smo imali nadbiskupa s ostavkom

Malo je poznato da je iz sela Nurkovca potekao jedan značajan nadbiskup, a kamoli da je dao ostavku

Ostavka pape Benedikta XVI. je izazvala čuđenje u svijetu jer su u crkvenoj hijerarhiji ostavke na visoke časti i položaje vrlo rijetke. Ostavka katoličkog biskupa na našim prostorima gotovo da i nije zabilježena pa je ostavka na nadbiskupsku čast odjeknula kao bomba između dva svjetska rata, no danas se u javnosti gotovo i ne zna za nju. Ovih dana odjeknula je vijest da su dva slovenska nadbiskupa podnijela ostavku zbog nekog financijskog skandala.

Ostavku je svojevremeno, prije 2. svjetskog rata podnio još jedan nadbiskup koji je rođen u malom selu Nurkovcu između Požege i Brestovca. Kako i zašto?

Rafael Rodić (foto: NYPL)

Nekoliko pripadnika katoličkog klera, rodom Požežana, dostiglo je biskupsku čast, a većinom su bili franjevci. Prvi je bio Matija Mihajlović imenovan 1481. godine biskupom u Dagnu (danas Albanija), zatim 1613. godine fra Antun Matić postaje skradinski biskup i uz to administrator Slavonije i Baranje, a za njim slijedi fra Ivan Mihajlović koji 1643. postaje prizrenski biskup. Fra Marin Ibrišimović, inače ujak znamenitog Luke Ibrišimovića (čije prezime je Luka kasnije preuzeo), imenovan je 1647. beogradskim biskupom i administratorom Srijema do 1650. godine. Fra Nikola Ogramić Požežanin bio je vrlo aktivan bosansko – đakovački biskup od 1669. do 1701. godine, a veliki mecena dr. Antun Mandić bio je biskup bosansko-srijemski od 1805. – 1815. godine. Više od jednog stoljeća nijedan Požežanin nije postao biskupom, sve do 1924. godine kada se u glavnom gradu Srbije i tadašnje Kraljevine Jugoslavije osniva nadbiskupija. Prvi nadbiskup te godine postaje franjevac Rafael Rodić koji je 1870. rođen u selu Nurkovcu nadomak Požege.

Ivan Rafael Rodić, završivši gimnaziju u Požegi, kao nadareni mladić postigao je ubrzo zavidnu karijeru. Studirao je teologiju u nekoliko europskih gradova, a već s 23 godine polaže ispit za profesora teologije. Biva gvardijanom u nekoliko franjevačkih samostana te obavlja druge visoke dužnosti. Kao provincijal je reorganizirao Treći red povezavši u Trećoredski savez trećorece različitih usmjerenja sveukupne franjevačke obitelji. Osnovao je Društvo sv. Rafaela i započeo organiziranu pastoralnu brigu za iseljenike u Sjevernoj Americi, a sam je bio ondje prvi crkveni pohoditelj hrvatskih katolika. Svestrano je djelovao na raznim crkvenim projektima, sve dok nije 1924. preuzeo dužnost u Beogradu kao prvi nadbiskup u ovom velikom gradu s velikim brojem katoličkih vjernika na tome prostoru.

Ni tu nije mirovao, nego se posvetio izgradnji katedrale u Beogradu i konvikta Bl. Krizina u Zagrebu. Ubrzo se pokazalo da je imao daleko više uspjeha kao crkveni nego poslovni organizator. Naime, izgradnja konvikta doživjela je financijski slom, a pokušaj da novac za katedralu prikupi iz lutrije organizirane za tu svrhu također je propao. Pri tome je važnu ulogu odigrala i politika – vlasti kraljevine Jugoslavije otežavale su projekt gradnje katedrale, pa tako npr. predsjednik vlade Stojadinović nije Rodića htio ni primiti na razgovor, baš kao ni kralj Aleksandar. Pomna analiza cijelog događaja pokazala je da je naš nurkovački nadbiskup bio, kao većina Slavonaca dosta i naivan vjerujući nekim svojim lošim civilnim savjetnicima.

Razočaran neuspjehom Rafael Rodić podnosi 1936. godine ostavku na dužnost nadbiskupa, te se godinu dana kasnije vraća kao umirovljenik u Požegu gdje obavlja pastoralne i liturgijske službe u skladu s biskupskim posvećenjem, osobito pomažući zagrebačkim pomoćnim biskupima dok je nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac bio u zatvoru i kućnom pritvoru. Umro je u Požegi 10. svibnja 1954. godine.

Dakle, nadbiskup Rodić se nije ogriješio o crkvene kanone niti je sebi pribavljao imovinsku korist, ali neuspjeh u važnome - suštinski političkom pitanju - naveo ga je na ostavku, a prema raspoloživim podacima nije izričito nametnuta iz Vatikana. No, tko će znati sve samozatajne postupke koje su svojstvene strogim hijerarhijskim organizacijama poput Crkve. Nažalost, više ga povijest pamti po financijskom slomu, nego li po brojnim drugim zaslugama koje je postigao.

zeljko.lukic@034portal.hr