Ima 90 god. i privređuje: ¨Mladima bih poručila da se prime posla¨

"Rođena sam u Perušiću. Na Sve svete napunit ću 91 godinu. Prvo sam došla u Podravinu, a u Blacko pokraj Pleternice sam se doselila 1948. godine", započinje svoju priču Anka Milković, najstarija prodavačica na požeškoj tržnici.

Baka Anka prodaje cvijeće koje sama uzgaja, brine se o tri vrta, ponekad i kuha. Tijelom izgleda barem 10 godina mlađe od svojih vršnjaka, a duhom 50 godina. Baka je legenda požeške tržnice, a um joj radi još kao u mlade cure. Iako je završila samo osnovnu školu, nitko je ne može prevariti.

- Imala sam samo par lomova na kralježnici i kuku. Traktor s kukuruzovinom se prevrnuo i pala sam. To je bilo 1981. godine. Nisam imala nekih većih problema do prije tri godine kada me je "udario" infarkt. Radim u vrtu, a sin i snaha rade u polju. Imam tri vrta pa nikako završiti, stalno kopam, čistim i sadim. Nađem uvijek vremena i za cvijeće. Žao mi je da to sve propadne i onda ga donesem da nešto prodam. Djeca su školovana, kćer mi je odvjetnica, zet je liječnik, a sin koji je automehaničar u mirovini je kod kuće sa mnom. Imam petero unuka i četvero praunuka. Mislim da je tajna moje vitalnosti rad, uvijek sam u pokretu. Da se ulijenim pa ležim, ne bi to išlo - kaže Anka.

Dok je bila mlađa nikakav joj posao nije bio stran. Orala je, zidala i radila u šumi. Vitalnosti su sigurno pridonijeli i dobri lički geni, a ima i četiri godine stariju sestru.

- Cvijeće sama posadim i njegujem. Cijelu godinu ga ima, jedno prođe, drugo dođe. Imam krizantema, gladiola, cinija, svašta. Ljudi obično ne znaju koliko godina imam. Oni koji me poznaju pitaju isto koje sam godište. Volim doći na tržnicu i tu sam uvijek subotom i četvrtkom, kad stignem. Nešto malo zaradim. Od 1992. godine sam udovica. Suprug je bio tri godine stariji od mene, ali sam ga dobro nadživjela. Imam sestru koja je četiri godine starija, živi u Zagrebu. Unuk joj je liječnik pa joj donese kad joj treba kakav lijek. Roditelji nam nisu živjeli tako dugo. Ne daj Bože da doživim kao i ona još četiri godine, naopako da ih doživim. Ima nas četiri sestre i dva brata, ali smo nas dvije nadživjele sve - priča Anka Milković.

- Naporno je, ima svakakvog posla. Ne mogu ja to sve stići pa se malo nerviram kad ne ide. Pomalo radim u vrtu. Sad sam par dan kuhala jer snaha uzgaja duhan, ali većinom ona kuha. Pamćenje me služi savršeno. Nije me nikad nitko prevario na tržnici, računam dobro. Završila sam samo osnovnu školu, ali nikad me to nije sprječavalo da se snalazim u životu. Radila sam svašta, i traktor sam vozila i bicikl. Orala sam dok se još to radilo s konjima i kosila sam žito. Nikad nije bilo podjele na muški i ženski posao. Išlo se i u šumu, radila sam sve s pokojnim suprugom, i kuću smo zajedno sazidali - opisuje nam Anka svoje radne navike koje su pridonijele njezinoj vitalnosti.

- Mladima bih poručila da se prihvate posla i rade, u tome je spas. Budite pošteni, ne budite kradljivci. Rekla bih im da vode državu u pravom smjeru, ali izgleda da je ne vode - poručuje na kraju uz puno smijeha baka Anka.