Jedina stanovnica malenog sela: ¨Kad god dođem u grad jedva čekam vratiti se kući¨

78-godišnja Danica Radivojević jedina je stanovnica malenog sela Nježići. Živi sama od 640 kuna invalidske mirovine i snalazi se bez problema. Sama cijepa drva, kuha, gleda televizor, nosi si vodu iz bunara i život na selu kako kaže ne bi mijenjala nizašto.

- Jutros sam rano ustala i skuhala krumpir i slaninu jer sam se toga zaželjela. Nacijepala sam drva u čemu mi je pomogao prijatelj Daćko i sad ćemo popiti kavu. Uvijek se trudim biti aktivna kako bi mi vrijeme brže prošlo – prepričava nam svoj dan Danica.

Kad joj je suprug bio živ imali su šest jutara zemlje, sadili razno povrće imali volove. 1980. godine kad je suprug umro Danica se doselila u Nježiće i još uvijek je tamo. Društvo joj često pravi lovac Luka sa svojom djecom.

- Volim živjeti ovdje. Kad odem u grad jedva čekam otići kući, previše mi je tamo prometa i ljudi i što ću "zurlati" po gradu bez veze. Ne želim socijalnu pomoć niti ikakve socijalne usluge jer dok sam ih primala Općina Velika je tražila da im prepišem kuću, a da će se oni brinuti o meni. Jednom prilikom sam se potpisala naopako da prihvaćam te uvjete, ali kćer i ja smo otišle u Požegu to poništiti – prisjeća se Danica.

Danica ima djecu koja žive u mjestu pokraj Novog Sada i zovu je da dođe živjeti kod njih, ali ona se još uvijek osjeća sposobnom za samostalni život.

- Što ću smetati djeci dok još uvijek sve mogu sama. Istina da je selo prazno i pusto i bilo bi bolje da se mladi vrate ovdje, ali već sam navikla na to. Dok sam još sposobna cijepati drva ne želim nikome biti na teret. Sama sebi kuham, odem u trgovinu, osiguram se, kupim šećera, brašna, nisam ni naučila jesti neke "minđurije", ne jedem kekse i čokoladu i živim dan po dan – rekla nam je Danica.