Klinci se s roditeljima zabavljali u viškovačkom labirintu (foto)

Dječji tjedan u Pleternici ni danas nije bio bez događanja. U kukuruznom labirintu obitelji Pilaš u Viškovcima održan je "Open Day" u kojem su djeca uz pretrčavanje labirinta mogla sudjelovati u nekoliko nagradnih igara. Birao se najveći kukuruz i natjecalo se u runjenju kukuruza. Djeca su pokazala svoju maštovitost pa su dječacima bundeve postale nogometne lopte, a djevojčicama i starijima je zabavno bilo plašiti se međusobno u labirintu. No, usprkos zanimljivim i besplatnim sadržajima, osim Viškovčana i nekoliko gostiju nije bilo puno djece. Čini se da su mnogi požeški i pleternički roditelji propustili priliku za obiteljski izlet.

- Priredili smo grickalice i nagradne igre. Nagrade su iznenađenje. Dolaze nam djeca iz vrtića i osnovne škole s roditeljima. Kukuruz je tu još do kraja mjeseca, iduće godine će biti duplo veći i zanimljiviji s više sadržaja. Otvorenje će biti također ranije. Kad kukuruz bude metar visine, to je već dosta za djecu vrtićke dobi - izjavio nam je Branko Pilaš, organizator događaja i autor labirinta.

- Kukuruz smo odabrali slučajno, nismo imali određena mjesta gdje smo morali ubrati pet klipova. Naš je slučajno ispao duži. Labirint je zabavan, najviše u njemu volimo tražiti put. Osim toga volimo plašiti jedni druge, iskakati iz kukuruza. Skrivača se teško igrati jer se lako možemo izgubiti - ispričala nam je 12-godišnja Julijana iz Gradca.

- Ja ih malo plašim u labirintu. Iskačem sa strane kao zeleno čudovište. Djeca se ne uplaše, ali mame se uplaše. To radim da bude malo zanimljivije i usput snimam. Ideja je došla spontano jer je došlo puno mama s djecom koje se teže snalaze nego djeca - ispričala nam je Brankova sestra Marija Šarić.

- Dobar sam u trčanju na tjelesnom, igram i nogomet pa mi nije teško skretati u zavojima. Samo sam se jednom spotakao na kukuruz. Sudjelujem u nagradnim igrama i nadam se da ću nešto osvojiti - ispričao nam je Patrik kojem treba nešto manje od tri minute da projuri kroz labirint.

- Nama je trebalo pet sekundi više, a roditeljima treba 12 minuta, mi ih četiri puta optrčimo dok oni prođu labirint. Nadamo se da će iduće godine biti još veći i zabavniji - pričaju Mateo i Petar pa nam pokazuju kako bundeva u trenutku može postati lopta. - Treniramo s bundevama zato što je smiješno, malo su tvrde, ali nema veze. Svi inače igramo nogomet pravom loptom na školskim natjecanjima ili u Kuzmici - dodaju na kraju dječaci pa nastavljaju igru.