Kod nas je samo nogomet na cijeni

Malo koji požeški sportaš može se pohvaliti sudjelovanjem na prvenstvima i natjecanjima po gotovo cijeloj Europi, kao i osvojenim odličjima čiji broj prelazi 150. Predstavljamo vam stoga Mateja Jaroša, 21-godišnjeg požeškog motociklista, člana motocross-kluba Požega Promet i trenutačno vodećeg hrvatskog motociklista u kategoriji MX2. Motocikl vozi od malena, a uskoro planira krenuti na sam europski vrh.

Pročitajte intervju, u kojemu Matej razbija neke predrasude o ovom sportu i govori o radu i odricanju koje je potrebno da bi sportaš postao tako uspješan.

* Kad si prvi put sjeo za motocikl?

- Imao sam 5 godina. Htio sam voziti motocikl otkad znam za sebe, ali otac mi je rekao da prvo moram naučiti voziti bicikl bez pomoćnih točkova. Kada sam to svladao, prešao sam na motor.

* Tvoj otac se nije bojao da s pet godina sjedneš za motor?

- Ne. Naravno, morao sam puno učiti, ali i on je vozio motocikl pa sam tako i ja zavolio motociklizam.

* Koji je bio tvoj prvi motocikl?

- PW50 Yamaha.

* Motocross je dosta opasan sport.

- Tako većina ljudi misli. No, ja smatram da je to sport kao i svaki drugi. Lakše ćete se ozlijediti igrajući nogomet. I u motocrossu su ozljede česte i padovi, ali to je dio igre i nije problem kada se naučiš padati.

* Vježbao si i padanje?

- Da, i padanje se može uvježbati, tako da se ozljede mogu svesti na minimum.

* Koje su ti ozljede na utrkama ostale najviše u pamćenju?

- Na Europskom prvenstvu 2004. u Bugarskoj slomio sam bedrenu kost. Prošle sam se godine isto na EP-u ozlijedio, ali nastavio sam voziti.

* Voziš i ozlijeđen?

- Da.* Što je u motocrossu bitnije, želja za brzinom i snaga ili pamet?

- Oboje podjednako. Ljudi nisu svjesni koliko je to kompleksan sport. Pitaju me zašto toliko trčim, zašto mi je to potrebno za vožnju motorom. A ja trebam biti u kondiciji kako bi mi mozak imao dovoljno kisika u svakom trenutku. Kada sam na stazi, potrebno je jako brzo reagirati, na brzinu donositi prave odluke. I potrebno je biti u kondiciji da se ruka ne bi u takvoj brzini i takvom tempu rada ukočila. Uistinu, nije jednostavno kao što se možda čini.* Prema broju sudjelovanja na državnim i međunarodnim prvenstvima, ali i ostvarenim rezultatima, ti si možda trenutačno najtrofejniji požeški sportaš. Znaju li to Požežani cijeniti?

- Kod nas se najviše cijeni nogomet, bez obzira što se u nekim drugim sportovima često postižu daleko bolji rezultati. To mislim da nije fer, ali tako je jer nogomet je najpopularniji sport. * Trenutačno si broj 1 u Hrvatskoj u kategoriji MX2. Planiraš li prijeći u višu kategoriju?

- Kada budem navršio 23, a to će biti za dvije godine, morat ću po pravilima prijeći na kategoriju Open. Nadam se da ću do tada biti u mogućnosti nabaviti bolju opremu, bolji motocikl i opremiti ga, kako bih mogao kvalitetno konkurirati za prvo mjesto i u toj kategoriji. Sve ovisi o financijskoj situaciji i potpori sponzora.

* Među vodećim si vozačima u Hrvatskoj. Može li se od toga živjeti?

- Ne. Baš zato ću morati naći posao. Od motociklizma može živjeti možda samo prvih 10 u Europi, a da bih mogao ući među prvih 10 prvo moram imati financijske mogućnosti za opremu i za sudjelovanje na EP-u. Ukoliko bude bilo dovoljno sponzora, nagodinu se nadam nastupiti na Europskom prvenstvu, ovoga puta konkurirati za odličje i prvo mjesto.