Najbolji od najboljih: Većina se ne vidi u Hrvatskoj niti u svojoj struci

Sedam najboljih mladih pekara i osam najboljih mladih prehrambenih tehničara iz Hrvatske došlo je u Požegu kako bi saznali tko je najbolji od najboljih. Jučer je održan teorijski dio natjecanja. Danas su mladi prehrambeni tehnolozi pokazivali praktično znanje u laboratoriju Veleučilišta u Požegi, a pekari su se natjecali u Poljoprivredno-prehrambenoj školi koja je ujedno domaćin natjecanja.

U laboratoriju susrećemo ponajbolje mlade kemičare i tehnologe. Među rijetkima koji se vide u struci su Požežanka Diana Pavličević i Vrbovčanka Monika Postružin. Većina mladih želi nakon srednje škole nastaviti studirati nešto drugo ili otići iz svojih sredina.

- Planiram studirati kemiju, naša škola daje dobru bazu. Kada završim studij, otići ću što dalje odavde. Radije bi radila u industriji nego u obrazovanju. Na natjecanju sam se družila s kolegama iz cijele Hrvatske i bilo mi je dobro. Pripremala me moja mentorica Katarina Džalto, spremala sam se dulje vrijeme, detaljno zadnja dva-tri tjedna. Za kemiju sam se počela interesirati u srednjoj školi jer smo stalno imali vježbe i svaki dan smo imali kemiju - kaže Diana.

- Iz Vrbovca sam, prvi put sam u Požegi i sviđa mi se grad. Obišli smo ga, jedino što je hladno. Na natjecanju mi je bilo OK. Vježba je lagana, ali pomalo zahtjevna. Po svojim procjenama mislim da sam bila dobra, a sad ćemo vidjeti. Planiram upisati Prehrambeno-biotehnološki fakultet, možda se zaposlim u PIK-u. Voljela bih se vratiti kući i raditi u struci - odgovara Monika.

Petrinjac Anton se vidi "u Afganistanu", Pažanka Eva kao odgojiteljica, Kaštelanka Magdalena želi studirati elektrotehniku. Mnogi bježe iz struke i rodnih krajeva.

- Prvi put sam u Požegi, ljepši je grad od Petrinje koja je razrušena i izgleda kao Černobil. Radili smo određivanje reducirajućih šećera i nije bilo teško. Ovdje nema posla u struci i vidim se u Iraku ili Afganistanu, ovisno gdje me bace - našalio se Anton Šalić.

- Neki zadaci su bili lakši, neki teži, tako da je trebalo promisliti, ali sve u svemu sam zadovoljna. Super mi je i sviđa mi se ovdje. Ne znam, možda ostanem u struci, ali studirala bih radije predškolski odgoj. Ovo natjecanje je jedno zanimljivo iskustvo, ne stječemo samo bodove. Najzanimljiviji su praktični rad i druženje - kaže Eva Bistričić.

- Došli smo još prekjučer. Jučer smo malo razgledavali grad s profesoricom povijesti. Grad je potpuno drukčiji od Kaštela, ali više-manje ništa posebno. Imam namjeru upisati fakultet elektrotehnike koji nema veze s prehranom. Kako mi ide, to pitajte moju profesoricu Ružicu Budimir. Ona mi je motivacija jer se nitko nije nadao da ću ići na natjecanje, ali sam očito bila najbolja - rekla nam je Magdalena Šorkić Andrić.

- Bili su najbolji od najboljih, sve su dobro napravili, ništa nisu razbili i bili su vrlo dobri. Prehrambena škola ima jaku kemiju, tako da su tu došli baš mladi znalci. Društvo im ne pruža neku veliku perspektivu i oni moraju smišljati što će dalje. Prehrana i tehnologija slabo stoje jer se hrana toliko ne proizvodi, više se uvozi i to je to - rekla nam je Mira Ćaćić, članica Državnog povjerenstva.