Najteže je ugasiti požar u glavama političara

Vatrogastvo u Požegi okupljalo je u povijesti najuglednije građane, a u novije vrijeme njime manipuliraju političari svih razina

Kada sam pročitao da u pitanje dolazi rad vatrogasnih sirena na požeškom području, potražim na internetu web-stranicu požeškog DVD-a u naivnoj nadi da će i vatrogasci tim putem nešto o tome reći. Zatekoh grafički i sadržajno rastepen portal na kome je pisalo da je pred gašenjem. I baš kad sam pomislio da i na tome vatrogastvo mora štedjeti, stiže "deus ex machina" - novodizajnirani (pre)bogati portal na kome samo o jednom događaju - otkrivanju dviju bisti - svjedoči gotovo stotinjak fotografija (?!), a na većini su biste još umotane u pokrov. Najviše se vidi - pogodite tko: Glavni Otkrivač Velelepne Nove Ostavštine (od velikih početnih slova sami složite kraticu).

Kako novi vatrogasni portal donosi povijest požeškog vatrogastva, ovaj put neću ni malo zalaziti u dalju slavnu prošlost, nego u nešto bližu i neslavnu. Kao i u mnogim društvenim procesima u ovome gradu i njegovoj okolici (ne samo u vatrogastvu), brojni naraštaji znamenitih i anonimnih ljudi u prošlosti kao da su dodavali sve ljepši sloj po sloj torte na čiji vrh su umjesto šlaga kojekakvi tipovi unakazili psećim drekom. A kako kaže stara narodna: od dreka ne možeš ispeći kolač. No, nije tolika vatrogasna sramota u mogućem ukidanju sirena, niti u webu... bilo je koječega puno gorega.

Biti vatrogasac, posebno dobrovoljac, oduvijek je bio i jest opasan, ali plemenit poziv s kodeksom požrtvovnosti i nesebičnosti (a ne prosvjetarski, kako nam stalno na nos naturaju učitelji u borbi za osobna primanja). Vatrogasna društva vodili su ljudi s političkom i financijskom moći i uglavnom su nastojali da se zaštita od požara unaprijedi, bez obzira na društveni sustav. Dakako da su vatrogasna društva pružala daleko više od gašenja požara i drugih nesreća: bez njih je bio nezamisliv društveni život. U svakoj sredini je bilo tako pa i u Požegi - dok nije "puklo"...

Politička previranja, kao i neke druge okolnosti dovodile su do većih i manjih trzavica u DVD-u Požega, no tko je mogao pretpostaviti da će prije nekoliko doći do dubokog raskola, sramote i čak međunarodnog skandala (u tome, doduše Požega nije početnik: sjetimo se afere oko dara norveške vlade slijepima, židovskog groblja, Crvenog križa, i sl.).

 Osnivanje tzv. javnih vatrogasnih postrojbi (JVP) prolazilo je gotovo u svim manjim naseljima u zemlji dosta bolno zbog financijskih razloga, no u Požegi je osnivanje JVP bilo samo iskra za bure baruta u kome se već nalazilo požeško vatrogastvo. Naime, usijane glave među požeškim političarima su ove dvije vatrogasne organizacije (DVD i JVP) još prije pretvorile u bojište za svoje, uglavnom međustranačke okršaje, a ulje na vatru dolijevao je nemar, politikantstvo i birokratizam u Ministarstvu unutarnjih poslova, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici i famoznoj novokomponiranoj službi za zaštitu i spašavanje (valjda se tako nekako zove). Prvo je talijanska vlada poklonila vrijedno vatrogasno vozilo koje, navodno, nije otišlo tamo gdje je namijenjeno, a zatim je uslijedio cirkus s registracijskim tablicama zbog kojega ovo najsuvremenije vatrogasno vozilo nije, po zakonu, smjelo izaći van garaže. Naime, nisu bili sređeni vlasnički papiri između MUP-a i DUSZ-a, te vozila zbog toga nije moguće registrirati. To "sređivanje" je trajalo nešto više od dvije godine.

Odnos između dviju vatrogasnih organizacija pokušavao se izglađivati kojekakvim međusobnim "sporazumima" čija pravna i praktično - funkcionalna utemeljenost je izazivala smijeh ne samo kod stručnih ljudi nego i šire javnosti (ne treba biti kokoš da bi se prepoznalo mućko jaje). Vatrogasni dom u Babukićevoj koji je namijenjen Glazbenoj školi (je li u potpunosti prešla onamo ne znam jer sam ju davno pohađao, još dok je stolovala u Gradskoj kući), uvijek će biti za Požežane samo vatrogasni dom, kao dugogodišnji simbol društvenog života grada u čije uređenje je uloženo mnogo truda i novca za korist široj javnosti, a ne samo vatrogascima (ono drugo zdanje u Industrijskoj samo je vatrogasno spremište, neophodno doduše, ali...).

 Je li, u općoj požeškoj maniji postavljanje biste posred svake piste, baš tamo mjesto bistama Kuševića i Lobea (zaslužnim daleko više u drugim poslovima nego u vatrogastvu), je li proveden javni natječaj za njihovu izradu, jesu li se pomirili i pokajali oni koji su se na otvorenju našli zajedno, a do nedavno su se kao osobe ili organizacije koje oni predstavljaju krvili preko leđa vatrogasaca nanoseći štetu ovoj branši, (od državnog vrha na dolje), jesu li svi vodeći ljudi DVD-a i važni događaji u bližoj prošlosti spomenuti u javno objavljenoj povijesti vatrogastva ili su namjerno izbrisani u staljinističkoj maniri, je li...  ma, ne želim biti baš tolika "picajzla". Sve u svemu, čini se da je požeškim vatrogascima što su već mnogo puta pokazali bilo lakše ugasiti požare na objektima, nego li u glavama političara koji su "skrbili" za njih.