¨Nema posla pa je većina mladih iselila. Otišli su trbuhom za kruhom¨

"Puno toga se promijenilo ako uzmete činjenicu da smo 1990. godine dobili prve fiksne telefone. To je tada bilo čudo neviđeno, a danas svako dijete nosi mobitel u ruci. Tehnologija je strašno uznapredovala, što je po mome mišljenju, loše. Ljudi su prije živjeli jednim dijelom od poljoprivrede, a jednim dijelom od rada u poduzećima. Pamtim da je prije svaka obitelj bila malo gospodarstvo, imali su svoje govedo, guske , patke, krave, a danas imamo samo dvije-tri obitelji koje drže nešto krava. Danas Buk ima nekoliko poduzeća u kojima rade mještani sela, tri obitelji se bave proizvodnjom mlijeka te to mlijeko predaju u Mljekaru Biz. Nekoliko mladića iz sela je također zaposleno u WINDORU- poduzeću za obradu drva", kazao nam je Vinko Jušić, predsjednik vatrogasnog društva Buk već 15 godina.

Dodaje da je Buk prije bio izrazito živa sredina i zbog blizine grada Pleternice i zbog toga što je prometan, a najviše zbog mladih u selu.

- U današnje se vrijeme nema posla pa je većina mladih iselila. Otišli su trbuhom za kruhom, što je potpuno shvatljivo. Primjerice, moj je susjed sa suprugom i četvero djece odselio u Njemačku u potrazi za poslom. Kuća stoji prazna. Moja kćerka je također otišla - dodaje kroz suze Vinko.

Prije nekoliko godina je osnovano kulturno umjetničko društvo Svilenka koje njeguje običaje i tradiciju većinom vezane za vjerske blagdane i nekadašnji način života. Buk je karakterističan po običaju čijanja perja iako je taj običaj polako izblijedio.

Sjećam se da su prije jata gusaka bila na cesti i u potocima, a danas ih uopće nema. Tu je i kolinje te kirvaj sv. Jurja kojeg održavamo 23.travnja, no i to nestaje. Sve se svelo na to da nekoliko prijatelja i uža obitelj dođu na ručak i to je to, dok se prije rano ujutro dolazilo i feštalo i veselilo do kasno u noć. Na kirvajskim zabavama smo znali prodati do 700 ulaznica, polovica ljudi bi u sali plesalo, a pola vani družilo se i pjevalo. Ljudi su prije više bili upućeni jedni na druge. Iako okolnosti mijenjaju ljude, mislim da se ljudi nisu promijenili na loše. Za ovako malu sredinu imamo dosta društava koja djeluju u selu i spajaju ljude - zaključuje Vinko.

Da su se ljudi nekad puno više družili smatra i 81-godišnja Reza Barić.

- Danas svi samo prate TV. Suprug i ja smo se prije također bavili poljoprivredom te sadnjom paprike koju smo prodavali. Danas, imam samo vrt za sebe i kćer i puno cvijeća u kojemu uživam. Mene posebno vesele naši običaji, na današnji dan slavimo blagdan Gospe Snježne gdje će mještani sela odjenuti svoje narodne nošnje, bit će tu plesa i zabave, a i drugih KUD-ova. Meni jako drag običaj je tzv.klapanje. Djeca, mali klapači, prolaze kroz selo na Veliki petak i Veliku subotu sa klapaljkama umjesto zvona jer su zvona u te dane zavezana. Klapači se dugo pripremaju za te dane, a za svoj trud dobivaju od mještana jaja, u novije vrijeme i novac koji međusobno podijele - rekla nam je Reza.