Nisam ni sanjao da ću ući među sedmoricu najboljih

Marko Kopljar, hrvatski rukometni reprezentativac, srebrni sa Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, srebrni s Europskog prvenstva u Austriji te brončani s posljednjeg velikog rukometnog natjecanja, Europskog prvenstva u Srbiji na kojemu je uvršten i u najbolju sedmorku prvenstva. 25-godišnji, 210 cm visoki rukometaš rodom je iz Požege te je svojim dosadašnjim dostignućima jedan od najuspješnijih sportaša našega grada. Ove godine ga je gradonačelnik Zdravko Ronko predložio za nagradu Grada Požege, koja će mu biti uručena na predstojećoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća za Dan grada. Ovom prilikom, razgovarali smo s Markom o njegovim dojmovima s još uvijek svježeg EP u Srbiji, o karijeri u RK CO Zagreb, kao i planovima za budućnost.

* Koji je bio cilj ekipe prije EP?

- Prije prvenstva nismo imali neki strogo zacrtani cilj iako smo željeli polufinale i borbu za medalje. Protivnici iz grupe s kojom smo se križali su jedne od najjačih reprezentacija svijeta, tako da je već i polufinale bilo veliki uspjeh.

* Kako je bilo igrati protiv Srbije u Beogradu?

- To je bilo jedno veliko iskustvo. U dvorani nije vladala rukometna atmosfera i ta je utakmica bila puno drukčija od drugih. Rijetko koja ekipa je doživjela jednu takvu atmosferu igrajući na nekom prvenstvu.* Koja utakmica ti je ostala u najljepšem sjećanju s prvenstva? Ona s Francuzima ili posljednja sa Španjolcima?

- Sigurno ona sa Španjolcima jer smo tada ipak uzeli brončanu medalju. Iako smo protiv Francuza osigurali polufinale i izbacili svjetske prvake, no otići s medaljom oko vrata je poseban osjećaj i veliki uspjeh.

* Jesi li očekivao da ćeš biti u najboljoj sedmorci prvenstva?

- Nisam. Ni prije prvenstva ni u završnici nisam očekivao to priznanje. Prije sam očekivao da će moj suigrač Blaženko Lacković biti u najboljih sedam na svojoj poziciji. Sretan sam što sam dobio to priznanje i zahvaljujem cijeloj ekipi jer mi je njihova podrška puno pomogla.

* Kakvi su suigrači u reprezentaciji?

- Vrhunski igrači i jako dobri kao osobe, a posebno bih istaknuo Ivana Balića jer uvijek je stao iza mene i bio podrška te mi puno pomogao u životu i u rukometu.

* Što očekuješ u nastavku sezone s klubom?

- Očekujem da zadržimo drugo mjesto u skupini Lige prvaka i prođemo u osminu finala te da nam ždrijeb ove godine donese nekog lakšeg protivnika nego što je to bilo prijašnjih godina.

* Ostaješ li u Zagrebu ili možda možemo očekivati promjenu sredine iduće sezone?

- Trenutno su svi moji planovi vezani za Zagreb.

* Tko ti je najveća podrška u karijeri?

- To su moji roditelji, prijatelji i suigrači od kojih mi, kako sam već rekao, Ivano najviše pomaže.

* Kakav je život u Zagrebu?

- Život je dobar iako ne izlazim previše. Živim vrlo jednostavno, odem na trening, na piće s prijateljima i to je to. Često i nisam kod kuće jer puno putujemo.

* Nadaš li se nastupu na Olimpijskim igrama i koja su ti očekivanja?

- Olimpijada je daleko, tako da je prerano za neka očekivanja, a prije svega se treba kvalificirati. Naravno da se nadam nastupu jer mislim da je to ipak vrh za svakog sportaša. Što se tiče rukometa nije jače natjecanje od Europskog prvenstva, ali ipak ta tradicija i boravak s najboljim svjetskim sportašima na jednom mjestu je velika stvar i veliki uspjeh.

* Želiš li reći nešto o požeškom rukometu danas?

- Općenito sport u Hrvatskoj je malo pao zbog financijske krize, ali nadam se da će doći bolji dani. Dođem ponekad pogledati poneku utakmicu u Požegu i čujem se s bivšim suigračima odavde i drago mi je da klub funkcionira, radi. Drago mi je da se radi s mlađim uzrastima jer možda netko od njih uspije u budućnosti.

* Možemo li očekivati jednog dana povratak i u redove Požege?

- Tko zna? Možda se pred kraj karijere vratim tu, gdje sam i počeo.