Od Juga do bolnice preko rupa, bez nogostupa i rasvjete (foto)

Nema vozača koji se posljednjih mjeseci vozio Ulicom hrvatske policije iz Domovinskog rata u Pakracu, na potezu od stambenog naselja Jug do Opće županijske bolnice, a da nakon te mini avanture nije glasno opsovao. Mnogi su se u sekundi sjetili svog automehaničara, a neki su ubrzo nakon vožnje ovom ulicom posjetili vulkanizera. Razlog – rupe na cesti koje sve više poprimaju elemente kratera i koje je gotovo nemoguće zaobići. Tek mali savjet onima koji će se voziti ovom ulicom. Da bi maksimalno ublažili moguću štetu i vlastiti stres, na kritičnim mjestima vozite brzinom prosječnog pješaka.

Ulica je duga 422 metra, nenaseljena i nalazi se nadomak gradskog središta. Odlikuju je uzak kolnik na kojem se jedva mogu mimoići dva automobila, o horizontalnoj prometnoj signalizaciji nema smisla govoriti, asfalt je na nekim mjestima znatno iznad bankina pa pri bržoj vožnji silazak s asfalta može biti vrlo opasan. Iako na cesti postoje dva kratera, ljudi se vole povesti jer je cesta ravna i danju pregledna. Naglasak na „danju“ jer svjetlo u ovoj ulici nestaje zalaskom sunca iako je uz cestu postavljeno 26 rasvjetnih tijela od kojih radi, ili bolje reći tinja, samo jedno.

Ukratko o povijesti – ulica je izgrađena prije Domovinskog rata, u vrijeme kada je građen današnji Gradski stadion, a obnovljena je poslije rata, krajem devedesetih godina, sredstvima iz programa USAID-a.

Začarani krug u ulici koja ne postoji

No najveći problem ove ulice je što nije ucrtana u Prostornom planu Grada Pakraca i praktički ne postoji. Problem nepostojanja projekta i potrebnih dozvola, razlog je trenutne pat pozicije u ovoj ulici na kraju. Ulagati u prometnicu koja nije legalna je besmisleno rasipanje novaca, a za projekt i dokumentaciju je potreban novac i zahtjevno rješavanje imovinsko–pravnih odnosa. Matematika je pak nemilosrdna. Ako nema projekta, nema ni novca iz predpristupnih fondova ili fondova resornih Ministarstava, a nije tajna da novca za ovakve samostalne zahvate nema ni u gradskoj blagajni. I tako se svi vrtimo u „začaranom krugu“.

U međuvremenu ljudi sve više koriste ovu prometnicu, ne samo automobilima nego i teretnim vozilima, nerijetko i šleperima. S vremenom je postala omiljena šetnica građana, koriste je biciklisti, pješaci za prilaz srednjoj školi i bolnici, koriste je i djeca i mladi kada idu na Gradski stadion ili u Gradsku kuglanu na treninge i utakmice te se istim putem vraćaju. A iz svega je jasno da je pješačenje na ovakvoj uskoj, neuređenoj i mračnoj ulici vrlo opasno.

Najopasnije je zažmiriti na problem

Stručnjaci bi trebali reći kako legalizirati ovu cestu na najbrži i najbezbolniji (najjeftiniji) način. Struka bi trebala dati i mišljenje je li isplativije proširiti cestu ili je redovitije održavati i nasipavati bankine i krpati rupe prije nego postanu krateri. Stručnjaci trebaju ocijeniti je li potrebno prorijediti i smanjiti broj rasvjetnih tijela i predložiti način kako korisnicima ove ulice donijeti barem malo svjetla. Ni stručnjaci ni građani pak ni slučajno ne bi smjeli zažmiriti na probleme ove gradske ulice koje je u stanju u kakvom je prije dvadeset godina bio grad kojeg su, među ostalima, branili i obranili oni po kojima je ulica i dobila ime.