Održane duhovne vježbe za svećenike iz požeške biskupije

Od 14. do 17. veljače u Domu Sv. Augustina u Velikoj održane su duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije. Voditelj je bio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, koji je svoje nagovore ima na temelju lika bl. Alojzija Stepinca.

Posljednjega dana sudionicima duhovnih vježbi pridružio se požeški biskup Antun Škvorčević i predvodio završno zahvalno misno slavlje. Pozdravljajući biskupa Ratka i nazočne svećenike, pozvao je nazočne da na svršetku trodnevnih duhovnih vježbi zahvale Bogu za darove koje su tijekom toga vremena primili.

Rekao je da ovu misu slavimo u čast Isusove Majke, koja je u veličkom svetištu posvjedočila koliko želi dobro svakom čovjeku, napose svećeniku. Spomenuo je da u ovu svetu misu želi uključiti i danas preminuloga prof. Tomislava Ivančića, koji je rado dolazio u Požegu, a osobito na susrete trajne formacije svećenika do desete godine misništva, a također i na svećeničke duhovne obnove i duhovne vježbe, rekavši da je u nas uložio pune svoje ljubavi i duha. Podsjetio je nazočne svećenike da su ovih dana razmišljali o liku bl. Alojzija Stepinca – uzoru vjernosti hrvatskog čovjeka i svećenika Bogu, Crkvi i svome narodu, pozvavši ih na zahvalnost za toga našeg Blaženika.

Na temelju naviještenih svetih čitanja biskup je u homiliji progovorio o očima koje su Isusovim čudesnim zahvatom progledale i ušima koje su pročule, istaknuvši da Isus uvijek povezuje čudo s vjerom kao očima kojima netko točno vidi i ušima kojima točno čuje istinu o samom sebi i stvarnosti oko sebe. Upitao je nazočne svećenike kakva je njihova vjera, rekavši da su ove duhovne vježbe imali za cilj pročistiti je i učvrstiti, kako bi sebe vidjeli onim očima kojima ih gleda sam Bog, Isus Krist. Podsjetio je da je dijalog između prve žene i zmije završio porazno, čovjekovom ranjenošću zlom i smrću, ali da je dijalog između Marije i Božjeg glasnika s obzirom na Božji naum o čovjekovoj ranjenosti našao u njoj pravu sugovornicu koja Bogu posvema vjeruje i s njime surađuje.

Ustvrdio je da je u Isusu, Sinu Marijinu progovorila moć kojom on našu ranjenost zlom i smrću preobražava u pobjedu života. Izrazio je uvjerenje da su se svećenici pred situacijama svojih ranjenosti i nemoći poput Marije u ovim duhovnim vježbama ušli u sugovorništvo s Bogom, povjeravajući mu sebe, da je svjetlo Duha Svetoga prodrlo u njihove duše, te da su prosvijetljeni tim svjetlom točno vidjeli sebe tko su oni u onom naumu koji im je Bog uputio kad ih je pozvao. Rekao je da su svećenici u ovom svijetu izloženi napasti gledati sebe u svjetlu potrošačkog, hedonističkog društva, koje pomračuje ono što je Bog s njima naumio i pozvao ih da joj se hrabro odupru.

Podsjetio ih je na svećeničke križeve, i ohrabrio da ih na Isusovu riječ sa svom slobodom hrabro prihvate, te da se idući za njim, poput bl. Alojzija Stepinca žrtvu svoga života ugrađuju u križ Isusov i njegovu pobjedu. Završavajući homiliju biskup Antun je uputio molitvu Isusovoj Majci da prati svećenike u njihovu hodu za Isusom Kristom i da njihova srca ostanu trajno osjetljiva za ono što je Božje.

Na svršetku misnog slavlja završnu riječ duho0vnih vježbi uputio je biskup Ratko. Najprije je biskupu Antunu i nazočnim svećenicima izrazio bratsku sućut zbog smrti prof. Ivančića, prisjetivši se nekih zajedničkih trenutaka koje je s njime proživio. Podsjetio je na pet točaka koje je kardinal Stepinac u Oporuci napisao vjernicima svoje nadbiskupije 1957. godine, i u kojima je sažeo svoju konačnu poruku. Rekavši da je prva točka vjera u Boga, kojega nam je Isus Krist objavio kao Oca, biskup Ratko je upozorio svećenike da s Bogom ne zbijaju šale ni međusobno, niti s vjernicima, pogotovo ne s ambona, nego da ga poštuju s najvećom čašću i slavom.

Govoreći u drugoj točki o vjernosti Svetoj Stolici, rekao je da je naša kršćanska i katolička opstojnost na ovom svijetu bitno vezana uz Petrovu stolicu – stijenu, na kojoj je Isus Krist sagradio svoju Crkvu, ustvrdivši da mi stojimo ili padamo sa svojom povezanošću s Petrovom službom pastira svih pastira i svih vjernika. Podsjetio je da je tijekom povijesti bilo svakakvih papa, ali da se je unatoč tome sačuvao Isusov duhovni DNK, što ga je on prenio na svog namjesnika.

Naglasio je da je Stepinac bio mučenik toga jedinstva s Petrovom stolicom, koji je odolio svakom pokušaju da se njega i Crkvu u Hrvatskoj odvoji od Kristova namjesnika na zemlji. Tumačeći treću točku Stepinčeve oporuke, biskup Ratko je ustvrdio da je Bog htio Mariju izdići iznad svih ljudskih bića, jer je nju od početka izabrao za Majku svoga Sina te je na njoj u punini izvršio djelo spasenja kad ju je proslavio u nebu i postavio za kraljicu svemira. Govoreći u četvrtoj točki o uzajamnoj ljubavi, biskup Ratko je naglasio da je Gospodin Isus sve zapovijedi dekaloga sažeo u dvije, odnosno jednu jedinu zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, poručivši svećenicima da onoliko vrijede koliko su otvoreni za druge, koliko su ih spremni razumjeti i pomoći im.

Konačno, govoreći u petoj točki o uzajamnoj molitvi, biskup Ratko je pravilo sv. Benedikta, Ora et labora, protumačio po pravilu sv. Ignacija Lojolskog: Moli kao da sve ovisi samo i jedino o Boga, a radi kao da sve ovisi samo i jedino o tebi. Podsjetio je svećenike na dužnost da mole za vjernike u svojoj župi, biskupiji i u cijeloj crkvi, kao što su i vjernici u svakoj svetoj misi pozvani moliti na njih, svoje pastire. Završavajući nagovor, biskup Ratko je poželio svećenicima da ih Bog svemogući prati svojim blagoslovom i milošću a Blažena Djevica Marija svojim zagovorom, posvjedočivši im da će mu ostati u lijepoj uspomeni i molitvi.

Nakon što su svi nazočni otpjevali himan »Tebe Boga hvalimo«, biskup Antun je izrazio uvjerenje da su svećenici u ovim duhovnim vježbama razbistrili oči i pročistili uši svoje vjere i da se u svoje župe vraćaju s većom jasnoćom o samima sebi i o svom svećeničkom poslanju. Zahvalio je biskupu Ratku što je unatoč svojih brojnih obveza s radošću prihvatio predvoditi ove duhovne vježbe. Zahvalio je svećenicima za sve ono što u vjernosti svoga poslanje svakodnevno nastoje činiti, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.