¨Ovdje nećete naći narkomane ni alkoholičare, već ljude koji se klanjaju jedni drugima¨

Na prvom Međunarodnom kupu borilačkih vještina u organizaciji Karate-Do kluba Požega u sportskoj dvorani Jakšić okupilo se tridesetak natjecatelja. Ovo je bilo prvo takvo okupljanje na kojem su predstavnici različitih borilačkih vještina iz Požege, Vukovara, Belog Manastira i Bosanske Kostajnice okušali u posebnoj sportsko-obiteljskoj atmosferi razmjenjivali iskustvo. Oni mlađi su također dobili priliku iskušati se u sportskom dijelu. Dragana Kondić iz Bosanske Kostajnice je majstorica shotokan stila karatea, a njezin suprug wado-ryu stila. Njihov klub KBS Tigar je pokupio najviše zlatnih medalja. Pitamo ih tko je šef u klubu, oboje se slažu - to je Dragana.

- Moj suprug je majstor u wado-ryu stilu karatea, ja sam u shotokan stilu i u realnom aikidu. Nemamo problem s time što treniramo različite stilove. Dobro smo se organizirali. Miroslav mi pomaže tako što ja izdvojim grupu manje talentiranih i dam ih njemu, a ja sebi uzmem sve talentirane. Onda se ne možemo natjecati jer moji uzmu sve medalje. Nekad se šalimo, ali šalu na stranu, dobro surađujemo i on je meni podrška, mijenjao me je kad mi je došla mala beba. On se uglavnom bavi organizacijom, a ja sam ta koja priprema natjecatelje - ispričala nam je Dragana.

- Ne možemo se posvađati jer puno poštujem svoju suprugu. Ona je inače jedna od rijetkih sportašica koje su pozvane od strane japanske federacije na turnir u Japanu. Ustvari ja ne znam nikoga iz BiH tko je pozvan osim nje. Inače ona je bila treća na svijetu na Svjetskom prvenstvu u Litvi prije tri godine. Ja nju samo pratim u daljnjem usavršavanju i dosta joj pomažem savjetima. Ona vodi klub i njena je zadnja u svakom slučaju - priznaje Miroslav.

- Mali je još mali, ima 11 mjeseci, ali mi koji poznajemo sport i borilačke vještine već vidimo neki put, i u nekim njegovim pokretima nešto što nama nešto predstavlja. Vidimo čvrstinu, karakter. Budući da radim s djecom i imamo dosta djece u klubu, ona vjerojatno već primjećuje i na našem maleckom neke stvari. Nadam se da će i on krenuti našim stopama - dodaje Miroslav dok čuva "karate bebača".

Na seminaru nakon natjecanja su klubovi, iako treniraju različite vještine, uspješno razmijenili znanja. Sve borilačke vještine su stil života koji nosi univerzalne vrijednosti koje žive i kada su "u civilu".

- Drago mi je što je to organizirano u Požegi u kojoj se nešto ovako inače ne događa. Radit ćemo mješavinu takemusu aikida i tradicionalnog jiu-jitsua. Bit će svega, bit će zanimljivo djeci. To je nešto što se ne vidi svaki dan jer nema puno majstora toga. Mi smo drugačiji od drugih jer u svijetu borilačkih vještina nećete vidjeti narkomane, lopove, alkoholičare. Vidjet ćete ljude koji se klanjaju i poštuju jedan drugoga, koji kažu dobar dan. Takav odnos se od nas prenosi na dom, ulicu, nema nasilja za razliku od nogometa u kojem ga imate koliko želite - ispričao nam je Željko Dalić, dopredsjednik Hrvatskog grappling saveza i trener Aiki doja iz Belog Manastira.

- Urban jiu-jitsu je mješavina izraelskog i japanskog jiu-jitsua, ima utjecaja i krav mage, ali je sve prerađeno za sport i ublažena je retorika. Uglavnom se radi o tome kako "neprijatelja" u što kraćem roku onesposobiti i staviti ga na zemlju da bude miran. Danas predstavljamo grappling, mješavinu juda sa zahvatima gušenja ili poluga. Borilački sportovi mladima omogućavaju da kontroliraju sami sebe i ne iskaljuju bijes na okolini. Svaka borilačka vještina je dobra ako se dobro primjenjuje. One služe za samoobranu, a ne za napad i da se možete obraniti od dva puta jačeg, većeg i smješnijeg protivnika - rekao je pak Josip Crnjac, trener UJJ kluba Vukovarski sokol.