Požeški pijanac - zaboravljeni kolač se vraća u naše domove

Gradski muzej je održao sinoć u hotelu Grgin dol jestivu izložbu pod nazivom "Muzej u loncu" u sklopu Glazbenog festivala Slavonije. Ovakve izložbe su Požežanima najdraže, a velik broj posjetitelja se mogao mjeriti onome na Noći muzeja. Kvargl, krafne od šunke, župa, cicvara, popara, suvara i marmelada od mrkve su samo neki od eksponata koje su posjetitelji kušali. "Muzej u loncu" je projekt koji otkriva bogatstvo kuhinje naših starih, kao i njihovu snalažljivost u čestim oskudicama.

- Prije godinu dana smo pravili izložbu za Dan muzeja i vidjeli smo da ima beskrajno puno jela koja su nestala, a koja pričaju o prošlosti i običajima ovoga kraja. Iz toga se izrodio cijeli projekt koji nas je upućivao na ekološki zdrave namirnice i na mogućnost primjene ove turistički pitke priče. Cijela naša zajednica, ako smo pametni da dobro osmislimo projekt, može imati koristi - govori nam Maja Žebčević Matić, viša kustosica Gradskoga muzeja Požega.

Muzej u loncu je proputovao cijelu Slavoniju uz pomoć fotografija Borisa Kneza da bi sinoć otkrio neka "nova" jela i pića koja smo zaboravili. Jedno od njih je i kolač "požeški pijanac" koji bi trebao postati novi suvenir Požege. Pijanca je kao poklon zajedno s buteljom vina dobio gradonačelnik Vedran Neferović koji je obećao potporu muzeju u daljnjem čuvanju naše kulinarske prošlosti.

- Požega je jedini grad koji ima tako zanimljiv kolač koji se zove pijanac. On je nestao s dolaskom televizora, kad su se ljudi prestali družiti poslijepodne uz vina. Taj je kolač funkcionirao da se poslije njega može najnormalnije piti i zato se tako zvao. Jako je jednostavan i to je jedan uvoz sa sela u grad, što je presedan, jer su inače utjecaji dolazili iz grada u selo - priča nam kustosica.

Žitelji Požeštine unatoč težačkoj hrani spravljanoj na masti nisu nikada bili debeli. Meso je bilo luksuz i postilo se skoro svaki dan osim nedjelje i četvrtka, ali bilo je puno iznimaka. Pri bilo kakvom poslu u polju jela se bolja hrana. Starosjedioci su koristili svaki "kirvaj" i drugu priliku da se prejedaju. Mnogi su se zaduživali i gladovali ostatak godine, to je poprimilo razmjere epidemije pa je Požeška županija u 19. stoljeću uvela i kazne za preobilne gozbe.

- Selo je bilo izuzetno osiromašeno, a ljudi su se zaduživali kao i danas kad prave svatove za 500 ljudi. Mentalitet je ostao isti. Ljudi su smok koji su pravili za cijelu godinu potrošili već do Božića ili poklada, za razliku od doseljenika. U muzeju čuvamo izvještaje Požeške županije i postoje doista sankcije za preobilne gozbe. Bile su novčane, vjerojatno i zatvorske. Znači da se tome pokušalo stati na kraj, da je ljudima branjeno praviti prevelike gozbe za kirvaje i slične događaje. Bogu hvala pa im nije uspjelo - opisuje Žebčević Matić.

Stari Požežani su imali i rješenje za loše vino koje su uz pomoć šumske biljke lazarkinje pretvarali u ljekovito vino izvrnih svojstava.

- Vrlo je kvalitetnih nutricionističkih i farmaceutskih svojstava, a došla je s jelima sa sjeverozapada Austrougarske. Koristi se u preko 300 jela u Njemačkoj i Austriji. Kod nas to nije preživjelo. Pronašli smo ovaj recept u nekoliko starih kuharica i doista je prefino. Ako imate loše vino i niste sigurni da ćete ga moći popiti uslast, s malo naranče, šećera i ove biljke za pola sata se može dobiti savršeno vino dobrog mirisa i okusa te zanimljivih svojstava.

Snalažljivi seljaci kojima su ostave bile opustošene nakon Drugog svjetskog rata od jednostavne bazlamače su napravili "titn tortu", odnosno Titovu tortu.

- Bazlamača je jedno jelo koje u sjevernim krajevima zovu zlevanka, kod nas je ostao turski naziv. To je vrlo jednostavno jelo od dostupnih namirnica kao što su brašno, mlijeko i jaja. Koristilo se kukuruzno brašno jer se pšenično koristilo za kruh. Poslije rata nije bilo šećera, doslovno su bili pometeni tavani i određeni dio prinosa se morao davati državi. Seljaci su pronašli maštovit način kako da se ipak zaslade pa su bazlamaču namazali medom od repe koji je isto nastao u neimaštini i prozvali tortu pomalo cinično "titn torta".

Recepti za neke eksponate mogu se pronaći na blogu muzeja.