Požeško-slavonska županija na začelju po transparentnosti objave proračunskih dokumenata

Koliko su naše lokalne vlasti transparentne kad je u pitanju objavljivanje važnih proračunskih dokumenata na njihovim službenim web stranicama? Institut za javne financije 5. srpnja nam je predstavio rezultate svoga istraživanja o proračunskoj transparentnosti svih hrvatskih lokalnih jedinica (županija, gradova i općina, njih ukupno 576). Istraživanje je obuhvatilo analizu proračunske transparentnosti lokalnih jedinica mjerene brojem ključnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama od studenog 2015. do ožujka 2016. Dokumenti čije se objavljivanje ili neobjavljivanje analiziralo su: godišnje izvršenje za 2014., polugodišnje izvršenje za 2015., te prijedlog proračuna, izglasani proračun i proračun za građane za 2016.Ono što nas zanima je kako je u tome istraživanju prošla naša županija.

Dok je čak 11 županija objavilo svih pet proračunskih dokumenata, naša se županija, zajedno sa Sisačko-moslavačkom, s dva objavljena dokumenta nalazi na samom začelju.

Gradovi također ne stoje najbolje. Pleternica i Kutjevo su dva od ukupno devet gradova u državi koji nisu objavili niti jedan dokument!

Iako se transparentnost lokalnih jedinica iz godine u godinu popravlja, još je to daleko od nekog prihvatljivog prosjeka. Daleko su najbolje u tome povećanju županije, koje su povećale postotak objavljenih proračuna za građane s 35 na 55% i izglasanih proračuna sa 75 na 95%. Gradovi se nalaze u sredini s brojem povećanja, a općine su najgore: 27% općina objavilo je prijedlog proračuna (lani samo 8%), a tek 3,5% proračun za građane (lani samo 0,9%).Takvi dokumenti su od javnog interesa i nema razloga, osim lijenosti, zašto ne bi bili objavljeni na službenim internetskim stranicama lokalnih jedinica.

Građani imaju pravo znati kakve proračune donose lokalne vlasti pod čijom palicom žive, te na što je novac, koji građani uplaćuju u lokalni proračun, potrošen. Ako ne mogu imati povjerenja u mjesto gdje žive i ljude koje poznaju, a koji predstavljaju vlast u tim mjestima, kako onda možemo očekivati da vjeruju ljudima na državnoj razini, koje vide samo kao fino odjevene zboreće glave na televiziji?