Prilika da se izraze: Mlade Kutjevčanke vole poeziju

Uz ugodno društvo i pokoju kapljicu vina večer su započele dvije mlade Kutjevčanke, Valentina Silović (24)  i Samanta Klobučar (25) koje su interpretirale poeziju Dobriše Cesarića, Matka Peića, Boru Pavlovića, Zdenke Marković, ali i nekoliko vlastitih pjesama. Večer poezije i vina sinoć u kutjevačkoj vinoteci "Kolijevka graševine" veselim je duhom uokvirila Sanja Šimić.

Riječ je o sada već u hrvatskim književnim krugovima afirmiranoj pjesnikinji, Novogradiščanki rođenoj 1975. godine, po struci profesorici sociologije i povijesti, a ono što je najvažnije za njenu ulogu pjesnikinje – dobitnici nagrade Goranov vijenac koja se na pjesničkim susretima dodjeljuje mladim pjesnicima. Pjesme su joj objavljivane u književnim časopisima Quorum, Libra, Književna revija, Tema, Hrvatski fokus, Zarez, Vijenac, a iza nje je i objavljena zbirka pjesama „Košute u splavarevom rublju“.

Od srednje škole imam potrebu da se izrazim

- Znate kada profesori imaju svog omiljenog učenika, a ostali budu u sjeni drugih? Uvijek sam bila ljuta na profesore koji te nekako ne prepoznaju i uskraćuju ti da se slobodno izraziš, ali evo večeras mi se pružila prilika da se izrazim i pročitam svoje pjesme – rekla nam je Valentina koja nije mogla sakriti svoju sreću i ispunjenost.

- Pjesme pišem od srednje škole, gimnazijskih dobrih starih dana i do sada sam ih napisala oko 50, s tim da sam veći dio zamotala i dala prijateljici te se tako riješila jednog djela svoga života. Mogu reći da najbitnije pjesme tek sada pišem te ih pišem na taj način da ih proživljavam. Ja ne mogu pisati kada sam sretna, a većinu vremena nisam sretna – dodala je Valentina.

Opisuje me riječ melankolija

- Melankolija je riječ koja me u srž opisuje i kada sam sretna ona me pati, ne mogu to objasniti i ponekada  kada pričam osjećam da se u meni nešto lomi. Samo neka me netko nježno i lijepo dodirne i ja ću se slomiti, nešto u meni će početi patiti i taj lom kristalnih dodira će u meni potaknuti inspiraciju za pisanjem – dodala je Valentina.

Tuga mi daje inspiraciju

- Pjesme pišem od svoje 14. godine i prve pjesme su mi bile djetinjaste, a sada kada ih već ozbiljnije pišem i to budu uglavnom tužne pjesme koje opisuju stvarne događaje – rekla nam je Samanta kojoj je ovo drugo izlaganje i čitanje poezije.

- Mogu se predstaviti kao vesela i optimistična osoba bez obzira na to što su mi pjesme tužne, a pišem iz jednostavnog razloga. Svi mi imamo tužne situacije i svatko od nas je doživio tugu i razočarenje i takve me situacije previše diraju te mi daju inspiraciju za pisanjem – dodala je Samanta.