¨Svatko si uzme zemlje koliko mu treba i sadi što želi¨

Stanovnici pakračkog gradskog naselja Jug mogu se pohvaliti da, iako žive u stambenom naselju i u zgradama, imaju vrtove praktički u svome dvorištu. Oni su vjerojato i najzaslužniji što veći dio zelene površine koja okružuje ovaj dio grada nije zarastao u šikaru.

- Već više od 15 godina mi ovdje obrađujemo zemlju, sadimo i sijemo, radimo nešto za sebe, uzgojimo malo povrća pa tako i prištedimo pokoju kunu, ali i ovu površinu držimo urednom. Da nije tako, bila bi i ovdje šikara kao što je tu preko kanala, prema srednjoj školi - pojašnjava Ankica Šafar, koju smo u vrtu zatekli zajedno sa snahom Mirom koja joj pomaže u vrtu. Trenutno su u fazi štihanja, a u planu je da na površini od otprilike 20 puta 15 metara posiju bijeli luk.

Na mjestu vrtova planirani bazeni

Zemlja na kojima su uređeni vrtovi nije privatna nego djelomično gradska, a djelomično u vlasništvu Sprske pravoslavne crkve. Pakračke vrtlarice kažu kako su nekada imale vrtove i na drugoj strani kanala, gdje je danas šikara i visoka trava, ali su im iz grada rekli da na tom dijelu više ne obrađuju zemlju jer je tu u planu izgradnja bazena.

- Mi ćemo i dalje sijati i saditi, a onda ako počnu raditi preko toga, nema veze - kaže Ankica. Pojašnjava i kako funkcionira ovaj gradski vrt.

Raspodjela zemlje po dogovoru

- Ovdje vlada dogovor među ljudima i nema problema. Svatko si uzme dio zemlje koji je slobodan, koliko mu treba i svatko radi svoje. Nakon što malo radimo, znamo sjesti i podružiti se, popričati o svakodnevnim temema i bolje nam je nego da smo u stanu - pojašnjava Ankica. Njezina snaha Mira također priznaje da je rad u vrtu opušta. - Živimo u ritmu posao - stan - posao i ovo je prilika da izađem na svježi zrak, da nešto radim.

Tjelesni umor je psihički odmor

- Malo se umorim tjelesno, ali se odmorim psihički. Mogli smo ovo dati poorati, ali nije stvar novca i uštede, nego volim doći pa štihati sat vremana, sat i pol, koliko mi se da. A i napokon je lijepo vrijeme pa svi možemo uživati i šteta bi bilo sjediti u stanu - kaže Mira.

Do njih je svoj dio zemlje prekopavala Ruženka Marin koja je nedavno došla iz Istre, nakon sezonskog rada. - Još ne znam što ću saditi ili sijati, najprije moram prekopati zemlju i to prokrčiti jer me nije bilo neko vrijeme, ali polako, ne žurim se. U svakom slučaju, prvo ću saditi cvijeće - kaže Ruženka.

Uzgajaju čak i šparoge

Mrkva, grašak, luk, mahune, paprika, grašak, rajčica, kupus, krastavci, ali i lješnjaci, orasi, višnje, trešnje, šljive, jagode, grožđe, pa čak i šparoge, sve to može se naći u vrtovima na Jugu. Tvrde da nema zmija i štakora, ali ima puževa koji, po njihovom mišljenju, dolaze upravo iz obližnje šikare. Pojavi se povremeno i pokoji poljski miš, kao što je to bio slučaj dok smo razgovarali s vrtlaricama.

Svoj dio zemlje štihala je i Jovanka Josipović koja ima lozu, jagode mjesečarke koje svaki mjesec rode, zatim malo paprike i rajčice za osobnu upotrebu, a uzgaja i šparoge. - Jagode uglavnom podjelim djeci, ali imam drugi problem.

Mladi neka beru, ali neka ne prave krš

- Da se razumijemo, nikada mi nije bilo žao nešto dati, čak nemam ništa protiv da netko i uzme nešto iz vrta. Neka bere što hoće, ali mi smeta što se pravi krš i nered i to rade uglavnom mladi. Nedavno su nam rajčicu povadili kolcima i pobacali ih na cestu - priča Jovanka.

Donedavno je poslove u vrtu obavljala sa suprugom Franjom s kojim se prije 10 godina vratila u Pakrac iz Zagreba gdje su zaradili mirovinu. Franjo je umro prije tri mjeseca pa Jovanka ne krije da joj je teško i da je usamljena, ali i da je rad u vrtu odmara i pomaže da se osjeća bolje. Pokazuje nam i drveće koje je okolo posadio njezin pokojni suprug, a jednom od borova čak je dao i ime - Marko.

Svi bi dali po 10 kuna da se pokosi ova šikara

I nju smeta krš i šikara na dijelu zemlje prema Srednjoj školi. - Ovo je užas jedan. Razgovaram sa susjedima i svi se slažemo da bi svatko od nas dao po 10 kuna pa da se to pokosi i iskrči, da ne gledamo ovo ruglo. Ali, ovaj dio koji ljudi obrađuju je prekrasan. Malo radimo, malo se družimo, razgovaramo. Dugo sam živjela u Zagrebu, nedaleko mjesto gdje Bandić tek sada organizira vrtove, a mi ih eto ovdje imamo odavno - zaključuje Jovanka Josipović.