Tajanstveni zavodnik me izluđivao porukama na fejsu, 2. dio

Ovo je nastavak priče. Ako ste propustili prvi dio, možete ga pročitati ovdje.

Dok sam te noći ležala uz Darija, David mi niti uz najbolju volju i dalje nije izlazio iz glave. Nisam mogla dočekati jutro kako bih uz šalicu svježe skuhane kave ponovno sjela za računalo. Računala sam s time kako će moj suprug tog jutra, budući da nekoliko dana nije morao raditi, ostati malo dulje u krevetu i u tome vidjela svoju priliku da barem na kratko ponovno popričam sa šarmantnim Davidom.

- Što se događa s tobom, Slavice? Nekako si mi čudna večeras. Dođi, poljubi svog mužića... - promrmljao je privijajući se uz mene. Iz nekog čudnog razloga poželjela sam se istrgnuti iz njegovog zagrljaja, no znala sam da bi takvo što kod njega zacijelo pobudilo sumnju. Premda u našoj bračnoj postelji u posljednje vrijeme unatoč višednevnoj razdvojenosti baš i nisu frcale iskre, naš seksualni život se ipak oduvijek mogao nazvati zadovoljavajućim. Kao i stotinu puta dotad, zatvorila sam oči i prepustila se njegovom milovanju i poljupcima. Uhvatila sam se kako potpuno neprimjereno počinjem razmišljati o tome kako bi bilo da me umjesto Darijevih ruku sada miluju Davidove te kakav bi osjećaj bio osjetiti njegove usne na svojima...

Ujutro, dok je Dario još uvijek spavao, na prstima sam se išuljala iz kreveta. Odjurila sam u dnevnu sobu i odmah uključila računalo. Dok sam se prijavljivala na Facebook, molila sam se da David bude na mreži. Bila sam presretna kada sam shvatila da su moje molbe uslišene.

- Dobro jutro, nadam se da si se naspavao – otipkala sam brzinom svjetlosti. Tek tada sam postala svjesna da imam Nininu poruku, no odlučila sam je otvoriti kasnije.

- Nisam. Cijelu noć sam mislio o tebi, lutko. Još nikada nisam upoznao nekoga poput tebe. Neodoljiva si i... Izluđuješ me – otpisao je, na što mi je krv brže zakolala u žilama. Njegove riječi dale su mi krila i sve kočnice u meni, ako ih je uopće i bilo, istog trena su popustile.

- I ja sam mislila na tebe. Iskreno, ne znam što se to događa sa mnom. Upoznali smo se tek prekjučer, no već si me oduševio. Tako si dobar i nježan. Muškarac kakvog sam oduvijek željela – hrabro sam dodala. Dok sam čekala njegov odgovor, srce mi je divlje udaralo od uzbuđenja. Nisam morala previše razmišljati zašto je tome tako. Premda si nikako nisam mogla objasniti kako je došlo do toga, bila sam svjesna da se zaljubljujem u muškarca kojega osim na fotografiji nisam vidjela još nikad u životu.

- Predivna si, zlato. Bojim se da bih se lako mogao zaljubiti u tebe – glasio je njegov odgovor kao da mi je pročitao misli. Što se mene tiče, bila je to samo još jedna potvrda o tome koliko su naše misli i osjećaji bili slični. David je moja druga polovica, muškarac koji je dao novi smisao mom učmalom životu i pokazao mi da sam unatoč životu kućanice još uvijek lijepa i poželjna. Bilo nam je suđeno da se upoznamo, razmišljala sam zajapurivši se od zadovoljstva.

Već ubrzo je razgovor koji smo započeli krenuo puno smjelijim tijekom. David mi je stao postavljati prilično intimna pitanja na koja sam mu unatoč urođenoj sramežljivosti na vlastito iznenađenje odgovarala bez ikakve zadrške. S njim je bilo tako lako pričati o svemu. Kada me otprilike sat kasnije u razgovoru nazvao svojom ljubavlju, doslovce sam se rastopila od miline. Bila sam toliko koncentrirana na naš razgovor da uopće nisam čula kada je Dario ustao. Trgnuo me tek dodir njegove ruke na ramenu.

- Mislio sam da ćeš biti pokraj mene kad se probudim. Nadam se da ništa ne prekidam – znatiželjno je rekao virnuvši preko mog ramena u ekran. Osjetila sam kako mi rumenilo preplavljuje obraze. Drhtavim rukama, bez ijedne riječi isprike brzo sam prekinula razgovor sa Davidom i odjavila se s mreže.

- Nije mi se spavalo pa sam ustala malo ranije – propetljala sam pridižući se iz naslonjača. – Nego, što kažeš da nas dvoje sada lijepo popijemo kavu? – uhvatila sam ga za ruku i usiljeno mu se nasmiješila premda mi uopće nije bilo do smijeha. Napetost koju sam osjećala doslovce me gušila. Je li vidio da se dopisujem s drugim muškarcem dok mi je stajao za leđima? Samo mi treba da još nešto posumnja. Bože, što ja to činim? Jesam li normalna? – pitala sam se u sebi dok mi je srce mahnito tuklo od nervoze.

- Jesi li se to upravo čula s Ninom na fejsu? Nisam znao da si otvorila profil – ležerno je rekao na što sam gotovo glasno uzdahnula olakšanja. Dakle, ipak nije ništa vidio. Morat ću ubuduće biti jako oprezna, sjećam se da mi je proletjelo glavom dok sam s Darijem za petama u kuhinji pristavljala kavu.

- Da, poslala mi je poruku. Kaže da je zadovoljna smještajem i da se jako lijepo provodi na Viru. Ali maloprije sam razgovarala s Vlastom, najboljom prijateljicom iz srednje škole. Zamisli, nismo se čule ni vidjele tolike godine – slagala sam i tek tada se prisjetila da sam zaokupljena dopisivanjem s Davidom potpuno zaboravila otvoriti poruku naše kćeri.

- Drago mi je zbog tebe. Potrebno ti je da se povremeno malo opustiš, pa makar i u čavrljanju s nekom ugodnom osobom – dodao je osmjehnuvši se na što sam naglo porumenjela. Na sreću, činilo se kako to Dario nije opazio.

- Znam da se osjećaš zapostavljenom u posljednje vrijeme – promrmljao je kad sam pred njega spustila šalicu s kavom. – Znam da si jako usamljena dok sam na putu. Život je ipak samo jedan. Sve češće razmišljam o tome kako bi bilo za promjenu ostati kod kuće s tobom i djecom i zauvijek raskrstiti s ovim vražjim putovanjima. Vjeruj mi, čovjek se s vremenom čak i toga zasiti – dodao je.- Mislim da te razumijem, ali od čega ćemo živjeti ako napustiš posao? Složit ćeš se da smo zahvaljujući tvojoj više nego solidnoj plaći sve ove godine sasvim pristojno živjeli – požurila sam uvjeriti ga. Dario mi je započeo nešto objašnjavati, no više ga nisam slušala. Pomisao da bi moj suprug ubuduće po cijele dane mogao provoditi u kući i svojom prisutnošću ograničavati moje male slatke razgovore s Davidom koji su me toliko uveseljavali, činila mi se nepojmljivom. Pošto-poto morala sam ga spriječiti u naumu da da otkaz.

David, oh, David – već i na sam spomen njegovog imena osjećala sam kako me preplavljuje čežnja. Svim silama borila sam se protiv želje da istog trenutka ne odjurim u dnevnu sobu i provjerim nije li mi nakon što sam onako naprasno prekinula naš razgovor možda ipak ostavio kakvu poruku. A tada mi je na um pala pomalo bizarna ideja koje bi se u normalnim okolnostima zacijelo postidjela i kakva tinejdžerica. Pa naravno, kako se samo toga ranije nisam dosjetila? Pri sljedećem razgovoru dat ću mu svoj broj mobitela. Tako bismo se, neovisno o situaciji, mogli čuti barem i porukama kad god to poželimo...

- Slavice, slušaš li ti mene uopće? Upravo ti po prvi put u životu u potpunosti otvaram dušu, a ti si očito miljama udaljena od mene. Što je, dušo? – njegove posljednje riječi su me napokon trgnule iz sanjarenja. Prekasno je da me tako nazivaš. Sad imam Davida. Čovjeka koji za razliku od tebe u potpunosti razumije sve moje želje i osjećaje - poželjela sam vrisnuti, no uspjela sam se suzdržati na vrijeme. Nekoliko trenutaka sam šutjela i prazno buljila u svoju šalicu. Ionako nisam znala što bih mu odgovorila.

- Slavice? Postoji li možda nešto što bih trebao znati? Iskreno, sinoć dok smo vodili ljubav bila si mi nekako... odsutna. Povjerovao sam da si možda umorna. Smijem li znati što se događa? – nije odustajao.

- Sve je u redu – prisilila sam se da mu odgovorim. – Samo... djeca, kuća, tvoje izbivanje... Ponekad nije baš lako, znaš? – zamišljeno sam odgovorila. Odjednom se u meni nešto prelomilo. Reći ću mu za Davida pa kud puklo. Naš brak ionako već dugo nije bio onako strastven kako sam to priželjkivala.

– Imao si pravo kad si rekao da sam usamljena. Jesam, dragi moj i to već jako dugo. Čudi me da si to napokon shvatio i da znaš...

- Dobro jutro. Morate li vas dvoje baš uvijek biti tako glasni? Kladim se da su vaš razgovor čuli i susjedi. Što imamo za doručak? – upitao je naš sin Tomo ulazeći u kuhinju.

- Oh, odmah ću ti pripremiti nešto – posramljeno sam se prekinula u pola rečenice poskočivši sa stolice.

Jedva sam dočekala poslijepodne kada je Dario napokon nakratko izišao iz stana kako bi kupio novine. Virnula sam kroz zavjesu kako bih se uvjerila da uistinu odlazi, a tada žurno uključila računalo.

Neizmjerno sam se obradovala kada sam shvatila da imam poruku od Davida.- Gdje si, ljubavi moja? Molim te, nemoj mi ovo raditi. Nedostaju mi naši razgovori. Kada bih barem sada mogao biti pored tebe. Tako te želim zagrliti, milovati, osjetiti tvoje usne na svojima...Molim te, javi mi se što prije. Znam da i ti želiš to isto. Napiši kada ćeš ponovo biti na chatu da možemo razgovarati. Ljubim te, tvoj David – dok sam iščitavala njegovu poruku srce mi je snažno udaralo od uzbuđenja. Ma kvragu sve, naravno da ga želim, pomislila sam i bez razmišljanja mu umjesto odgovora poslala broj svog mobitela.

- Bok Slavice, zar me nećeš ni pozdraviti? Jučer sam ti poslala poruku da vidim kako si i što radiš, no nisi mi odgovorila. Da nisi štogod ljuta na mene? – već u narednom trenutku stigla mi je poruka od Vlaste. Bože, potpuno sam zaboravila na svoju prijateljicu – proletjelo mi je glavom.- Ni slučajno, draga. Sve je u najboljem redu. Dapače, i bolje od toga – odjednom sam joj poželjela sve povjeriti.- Njušim li to neku novost? Da čujem – otpisala mi je.- Upoznala sam nekoga na chatu. Zove se David, živi u Grazu i mislim da smo stvoreni jedno za drugo...- Hej! Samo polako. Nisam sigurna da te razumijem. Pokušavaš li ti to meni upravo reći da si se zaljubila i to još preko fejsa?- Bojim se da jesam. David je savršen. Nikada nisam upoznala nekog poput njega. U ovih nekoliko dana jako smo se zbližili i zavoljeli. Upravo sam mu poslala svoj broj. Ne sumnjam da ćemo se uskoro i upoznati, a tada tko zna što se sve može dogoditi – uzbuđeno sam joj otpisala.

- Stara moja, neću te učiti pameti, ali da sam na tvome mjestu, dvaput bih promislila o svemu. Imaš obitelj. Znam da sada na odnos s Davidom gledaš kroz ružičaste naočale, ali kad napokon progledaš, moglo bi biti prekasno. Koliko sam shvatila, tog čovjeka poznaješ tek nekoliko dana i upitno je koliko toga zapravo znaš o njemu. Ne bih željela da krivo shvatiš, ali taj tvoj David ili kako već ti je na chatu mogao napisati bilo što. Vjeruj mi, na Facebooku takvo što doista nije rijetkost. Zrela si osoba i moja draga prijateljica, stoga te samo molim da pripaziš što radiš.

- Vlasta, zašto si takva? Prvi put u životu osjećam ovako nešto. Valjda i ja nakon godina potlačenosti zaslužujem malo sreće. Znaš, možda sam se ipak prevarila u tebi. Vjerovala sam da me možeš razumjeti, ali sad vidim da si zapravo ljubomorna - uvrijeđeno sam otpisala.- Misli što hoćeš, samo nemoj poslije teći da te nisam upozorila. Poznajem ja takve kao što je David. Na mreži sam već nekoliko godina. Neću te više gnjaviti, ali ako ti ikad bude trebao razgovor, možeš računati na mene – glasio je njezin odgovor. Ta žena je nemoguća, ljutito sam promrmljala kad mi se raspoloženje naglo popravilo. Zeleni kružić pokraj Davidovog imena govorio je kako se moj dragi upravo priključio na mrežu.

- Hej, drago mi je što si tu. Nadam se da si vidio moju poruku – žurno sam otipkala.- Naravno, zlato. Volio bih te nazvati, ali ipak je takvo što prilično skupo. Ti u Hrvatskoj, ja u Austriji, zamisli koliko bi nam iznosili telefonski računi – pomalo razočarano sam iščitala njegov odgovor. – Nego, smislio sam nešto puno bolje. Što kažeš na to da zajedno provedemo jedan dan? Ti kreneš prema meni, ja prema tebi i nađemo se negdje na pola puta. Nađemo neki dobar hotel i čitav dan provedemo u krevetu. Naravno, troškove hotela bismo kasnije podijelili – sa suzama u očima u sve većoj nevjerici buljila sam u njegove riječi na ekranu. Bio je ovo neki novi David. David kojeg uopće nisam poznavala.

- I još nešto. Moraš mi obećati da ćemo uistinu voditi ljubav kad se sretnemo. Silno te želim, osim toga, ne mogu riskirati da potratim svoje vrijeme i novac na putovanje zbog nekoliko beznačajnih pusica u obraz. Odrasli smo ljudi, oboje znamo kako to ide. Razumiješ me ljubavi, zar ne? – nastavio je dok su mi suze, sada već u potocima, curile niz lice. Ne, moj David mi nikada ne bi napisao ovako nešto, u nevjerici sam okretala glavom. On.. jednostavno nije takav.

- Što je sad? Nisam te valjda uplašio? Mislio sam da želimo isto, ali očito si prevelika kukavica. Možda sam se ipak prevario u tebi. Toliko truda nizašto – njegove sljedeće riječi uništile su i ono malo nade koja mi je preostala. Bože, kakva glupača sam bila? Umalo da nisam Dariju rekla za Davida i tako uništila naš brak. A zbog koga? Zbog lažljivca kojemu je trebalo samo malo zabave. Takav ne zaslužuje niti jednu moju suzu. Trebala sam poslušati Vlastu kad mi je govorila da pazim što radim. Kako sam samo mogla povjerovati da me doista voli? - pomislila sam i žustro obrisala suze.

- Hvala ti što si mi dao priliku da te upoznam i tako mi na vrijeme otvorio oči. Napokon znam da unatoč svemu imam najboljeg muža na svijetu. Čovjeka koji možda i nije uvijek savršen, ali me zato iskreno voli i poštuje. Nitko i ništa na ovome svijetu nisu vrijedni toga da izgubim takvo blago. Zbogom, Davide – napisala sam odgovor i bez imalo grižnje savjesti istog trenutka prekinula naše prijateljstvo. Nakon što sam poslala poruku Vlasti i ispričala joj se zbog svega, isključila sam računalo i nazvala Ninu. Silno me razveselilo kad mi je moja kći rekla da su se njezini školski prijatelji zbog kišnog vremena na Viru ipak odlučili ranije vratiti kući te da se vidimo još večeras. Činjenica da će moja obitelj večeras biti na okupu kao da mi je dala krila. Mislim da sam ipak prestara za Facebook.

Bit će mi bolje da se okrenem nekim drugim sadržajima. Neka ovo bude moj novi početak a poznato je da svaki početak treba proslaviti, pomislila sam i s osmijehom na licu požurila u kuhinju kako bih pripremila bogatu večeru za svoju obitelj.

zivotneprice@034portal.hr