U đačkom domu ostvarili bolji uspjeh nego kod kuće

Đački dom u Požegi je spas srednjoškolcima iz cijele Slavonije od Belog Manastira do Bjelovara, a podosta ih je i iz udaljenijih dijelova Požeštine. Trenutačno u njemu boravi 126 učenika. Prosječno su to vrlo dobri učenici kojima je daleko putovati na nastavu, a u Požegi su našli školu svojeg izbora. Po četvero ih dijeli sobu, svako ima svoj stol i ormar. Imaju posebne prostorije za učenje, jedan odgajatelj dolazi na 25 učenika, imaju i noćne pazitelje, kvalitetnu kuhinju.

- Godinu pada tko ne želi učiti. Već u prosincu zovemo roditelje da znaju kako napreduju. Prate se ocjene, učenje, sve. Odgajatelji rade s njima od 6 do 22 sata, imamo i dva noćna pazitelja. Dobri su mi svi. Angažiramo ih, sada ukrašavaju dom. Na kraju godine proglasimo najuspješnijeg učenika. Za Božić organiziraju humanitarnu tombolu i nogometni turnir. Ovdje imamo i učenika glazbene škole. Svako jutro pospremaju svoje sobe. Odgajamo djecu da poštuju ono što imaju. Zajedno puno toga dogovaramo i pokušavamo pratiti njihove želje. Sve više je teških situacija poput razvoda, socijalnih problema i raznih bolesti u obitelji. Djeca se nose s tim dosta dobro. Najveća je stvar kad vam se dijete povjeri - pun je hvale za djecu ravnatelj Josip Matuha.

Cijena smještaja je 630 kuna i nije se mijenjala 14 godina. Učenici imaju osiguran doručak i ručak, smještaj je kvalitetan i uvjeti za učenje su odlični. Jedina stvar koja im nedostaje je obitelj kojima putuju svakog vikenda. Većina njih je poboljšala ocjene u odnosu na osnovnu školu. Popričali smo prvo s Domagojem Matoševićem iz Cerničke Šagovine koji pohađa prvu godinu na smjeru prehrambeni tehničar. Vrlo je dobar učenik, a želja mu je nastaviti obrazovanje na Veleučilištu u Požegi.

- Dobro sam se snašao u domu, idem svaki vikend kući. Tko želi učiti uvijek si nađe mira, a tko ne želi ne nađe. Imamo svaki dan učenje po sat vremena. Tu imam bolji uspjeh nego kod kuće. Imamo i dosta aktivnosti, kao što su stolni tenis i nogomet. Ja sudjelujem na nogometu, imamo i božićni turnir u kojem ćemo se natjecati za razne nagrade - ispričao nam je Domagoj.

- Uvijek se može naći mira, uspjeh govori za sebe. Kada završim školu, želim naći posao ili se školovati u policiji ili vojsci. Vjerujem da će mi pomoći disciplina koju sam tu stekao. Meni je najdraža aktivnost teretana, jako je dobro opremljena. Stignem učiti i trenirati, ovisi kako koji dan. Navečer se znaju prikazivati filmovi na platnu, budu razne radionice. S cimerima se slažem odlično, većinom su iz bliske okolice moga sela. Svaki tjedan je netko zadužen za čišćenje sobe i održavanje reda nam nije nikakav problem - uključuje se Mario Juranović iz Starog Petrovog Sela, vrlodobar učenik 3. godine smjera tehničar za mehatroniku.

Dominik Mihić dolazi iz Davora, na trećoj je godini pekarskog smjera. Odličan je učenik, ali kaže da mu je dosta škole, jedva čeka da krene raditi.

- U osnovnoj sam prolazio s četiri, sada s pet. Većina nas je ovdje poboljšala ocjene. Dnevno učim oko sat vremena u slobodno vrijeme. Imamo i pomoć odgajatelja ako nam je potrebno, ali meni nije bilo. Neki su članovi nogometnih i rukometnih klubova. Meni je omiljena izvannastavna aktivnost nogomet, veselim se turniru. Imam dobru ekipu, ne znamo hoćemo li pobijediti, ali važno je sudjelovati.

Katarina Marjanović dolazi iz istog sela, odlična je učenica smjera odjevni tehničar, ali ona želi nastaviti školu i postati učiteljica.

- I ja sam poboljšala uspjeh u odnosu na onaj u osnovnoj školi. Najbolje mi ide matematika, nakon škole želim upisati fakultet za učiteljicu razredne nastave. Nadam se da sam se dobro pripremila, vidjet ćemo još. Od aktivnosti idem na odbojku. Kad se nešto izrađuje, volim se pridružiti i stvarati nešto novo. Imamo multimedijske radionice, radimo ukrase. Neki glume i plešu. Prošle godine smo izrađivali od tijesta ove ukrase na boru iza nas - kaže Katarina.

Njezina razredna kolegica Andrea Bojko dolazi iz Nove Ljeskovice i također je odlična učenica. Kaže da joj je dom spas jer bi je prijevoz koštao puno više i teško bi ga organizirala.

- Stekla sam puno prijatelja iz raznih krajeva. Nas dvije se puno družimo i idemo zajedno u školu. Trenutačno se ne bavim nikakvim aktivnostima, ali prijavila sam se za božićni nogomet. Ja sam također prolazila s četiri i poboljšala sam se. Kod kuće idem svaki vikend, nekad roditelj dolaze po mene nekad i vlakom. Kad bi išla autobusom, morala bih ići do Čaglina i presjedati. To bi me vjerojatno izišlo skuplje od boravka ovdje. Cijena doma se nije mijenjala i zadovoljni smo imamo prehranu i smještaj.

Dominik i Mario, koji su članovi Učeničkog vijeća, kažu nam da se u Domu poboljšalo skoro sve što se moglo. Požega im se svima sviđa, Dom im je blizu škole, jedino im je centar grada malo dalje. Osim za učenje povremeno nađu vremena i za šalu, male bezazlene "psine".

- Bude tu i mazanja pjenom za brijanje i svega. Natjerali su me da pjevam himnu pred puno njih, nisam nikad imao javni nastup pa mi je bilo neugodno. Cimerice su me jednom zaključale u WC, a znala sam i ja njih ako mi idu na živce. Sakrijemo se iza zastora u ormarima, druga dvojica navode "žrtvu" prema nama i onda ih isprepadamo - priznaju na kraju uz smijeh.