¨U sportu treba uživati, doživjeti ga da upoznaš ljude i putuješ¨

Prije odlaska na Svjetsko rukometno prvenstvo u Katar, hrvatski reprezentativac Marko Kopljar, rođeni Požežanin i "dečko sa Sajmišta", s nama je razgovarao o pripremnim utakmicama, atmosferi unutar reprezentacije i očekivanjima naših "Kauboja", ali i neke detalje iz privatnog života u Parizu gdje igra za istoimeni klub. Prva utakmica našeg reprezentativca je u petak protiv Austrije.

- Bili smo na najjačim treninzima od Božića i onda ti dođe utakmica dan kasnije. Noge su nam bile teške. Kad si umoran ne možeš ni obranu tako vezati, napad malo "fali". Prvu "tekmu" smo dobili dosta uvjerljivo, u drugoj smo izgubili malo svježine i kontakta u obrani. To ćemo morati malo popraviti. Puno puta se događalo da smo tako igrali na pripremama pa smo na turniru igrali puno bolje - komentirao je pripremne utakmice u kojima je Hrvatska prije nekoliko dana savladala Srbiju u Umagu i Rijeci.

- Atmosfera je, kao i obično, stvarno super. Ne govorim to tek toliko, nego se svi super slažemo. Malo vremena, dok ne treniramo, zabavljamo se i družimo, ekipa je super. Što se tiče Austrije, pripremali smo se, ali ne previše. Više smo se fokusirali na to što ćemo raditi u napadu, obrani i polukontri. Do utakmice imamo dovoljno vremena da se pripremimo i pogledamo par videa. Bitno je da dobro startamo, grupa na prvi pogled nema zvučnih imena, ali će biti teška. Ima puno ekipa koje nemaju pritisak jer smo favoriti na papiru. Sigurno će igrati lagano i tu se ne smijemo poskliznuti. Stalno se spominje medalja. Moramo biti realni da prvo treba prvo izboriti polufinale. Sigurno trebamo prvo izboriti Olimpijske igre u Riju. Ima jako puno dobrih reprezentacija. Francuzi i Danci gaze sve žive u pripremama, tu smo Španjolska i mi. Bit će zeznuto, sigurno će se još netko umiješati. Njemačka je dobila naknadni poziv, možda i Katar nešto napravi sa šarenom ekipom. Bit će to su svakom slučaju vrlo zanimljivo prvenstvo - nastavlja Kopljar.

Marko osim reprezentacije ima puno obaveza prema svom klubu Paris Handballu, tako da ovaj Božić nije stigao provesti u Požegi koja mu nedostaje. Njegovi roditelji Anđelka i Pero će navijati ispred televizora, a ako bude rezultata, možda netko otputuje i u Katar.

- Navijat će od kuće, ovo je ipak malo dalje putovanje. Ako dođemo u polufinale i finale, uvijek nam dođe rodbina i prijatelji. Nadam se da će tako biti i ovaj put. Zadnje dvije godine mi je bilo malo teže. Jedino preko ljeta imam malo više vremena pa dođem. Preko godine je to skoro nemoguće. Ovaj Božić je bilo malo kompliciranije, nisam se stigao organizirati u zadnji trenutak i na kraju sam otišao u posjet prijatelju u Njemačku. Tamo sam bio dva, tri dana i odmah otišao na pripreme reprezentacije - kaže Marko.

- Ovo mi je treća sezona u klubu i super je, imamo stvarno dobru ekipu. Rezultati nisu totalno zadovoljavajući, ali ne mogu se požaliti. Bili smo prvaci prve godine, osvojili kup druge, sigurno da bismo mogli i više. Ove godine smo već uzeli jedan kup, u prvenstvu i Ligi prvaka dobro stojimo. Kad imaš takva jaka imena u ekipi, onda se očekuju najveći rezultati. Što se tiče samog života, ne mogu se požaliti. Osim treninga imamo puno putovanja i obaveza prema sponzorima. U slobodno vrijeme sam uglavnom u stanu s curom ili šećem psa. Ako nam se slučajno dogodi jedan slobodan dan, odemo do grada. Najčešće vrijeme provodimo s Vorijem. Odemo na ručak ili nešto, nije to nešto spektakularno. Imamo dovoljno obaveza da se ne bih išao šetati pet-šest sati po gradu - opisuje rad i život u Parizu.

Marko preko 034portala prati što se događa u Požegi, a posebno Rukometni klub Požega u kojem je započeo karijeru. Volio bi se jednog dana vratiti u Hrvatsku, ali karijera će mu još potrajati i još ne zna gdje će završiti.

- Dva-tri puta tjedno preko vašeg portala provjerim malo što se događa u Požegi. Ipak sam tu bio do 18. godine. Onda sam otišao u Zagreb radi studija i rukometa. Ispalo je da mi rukomet ipak ide malo bolje pa sam se na tome zadržao. Mladima bih preporučio da ustraju, da ne sipam prazne fraze, rekao bih kako prvenstveno treba uživati u sportu i to doživjeti kao priliku da upoznaš različite ljude, malo putuješ, da se razvijaš ne samo kao sportaš, nego i kao osoba. Kroz sva poznanstva koja stekneš možeš jako puno toga postići - poručuje Marko.

- Iskreno ne znam, svaka tri-četiri dana promijenim mišljenje, te bih ovo, te bih ono. Vidjet ćemo. S obzirom na to da sam cijeli život u sportu, vjerujem da ću ostati u njemu, samo ne znam u kojoj funkciji. Najvjerojatnije će biti tako, volim sport, ne samo rukomet nego i općenito. Normalno da se planiram vratiti u Hrvatsku, ali svagdje je dobro, ne mogu se požaliti. U Zagrebu mi je isto bilo dobro kao i u Požegi i Parizu. Možda promijenim još par klubova i gradova pa ćemo vidjeti ovisno od situacije. Imam barem još šest-sedam godina karijere i zdravlje me služi - dodaje rukometaš.

- Pozvao bih sve Požežane da navijaju. Kad krenu utakmice, znam da će biti pred televizorima, ali neka probaju uživati. Draž sportova je navijanje bez obzira na rezultat. Nadam se i dobrom rezultatu da se zajedno možemo veseliti. Možda dođem nakon prvenstva. Neću ništa obećavati, to će mi ipak iz kluba reći, ne mogu sam donijeti odluku. Ako mi daju par dana slobodno, sigurno ću doći u Požegu. Nadam da će biti pobjednička fešta u Požegi. Nema ništa drugo, sada moramo zapeti i nastaviti ovo što smo započeli u pripremama - pozvao je na kraju Kopljar Požežane.