¨Ustajem u pola šest, kuham i radim što volim, a dan mi je prekratak¨ (foto)

- Ustajem se u pola šest, popijem jutarnju kavu, pripremim pribor za rad, pristavim ručak te krenem raditi. Ujedno kuham ručak i radim ono što volim. Bavim se rezbarijom drveta tj.šperploče oko godinu i pol dana, a izrađujem razne lančiće, privjeske, igračke za djecu i meni najdraže uspomene iz djetinjstva - govori nam Nada Primus iz Požege koja je svoje rukotvorine izlagala na "Galeriji ulice" u sklopu manifestacije PožArt.

Proces izrade jedne sasvim obične igračke je vrlo težak. Sama izrada oblika igračke nije toliko zahtjevna koliko je to njena dorada. Nakon brušenja dolazi bojanje te lakiranje nakon čega moram čekati da se boja osuši, zatim opet šmirglanje pa završno lakiranje kako bi igračka dobila željeni sjaj. Potreban materijal sama nabavljam, nešto dobijem od poznanika, a nešto pak kupim. Radionicu u kojoj bi izrađivala svoje igračke još uvijek nemam stoga koristim kuhinju u koju je bolje ne ulaziti dok radim - smije se Nada Primus i govori nam o svojim unikatnim igračkama.

- Svaka igračka mi je posebna na svoj način, svaka od njih ima svoju čar. Trudim se sama osmisliti oblike, želim igračke prikazati na način na koji ih ja doživljavam, a ne samo dječica. Kao djevojčica sam imala igračku jednog gimnastičara koju mi je moj otac izradio, a gimnastičar je i prva igračka koju sam izradila. Zatim sam počela izrađivati razne autiće, kolijevke, ukrase, vlakove i sl. Kad počnem nešto raditi ideja je milijun, a dan mi je prekratak - kaže Nada Primus.

- Stvarno, pri izradi ovakvih igračaka bitna je mašta. Kada sam krenula raditi autić imala sam problem s kotačima, nisam mogla pronaći odgovarajući oblik i s malo sreće dosjetim se da bi mi pomogla karniša od zavjese. Sve radim samostalno i jednostavno uživam u tome. Ljudi uvelike pokazuju interes za ovu vrstu rukotvorina, a djeca su oduševljena. Sudjelovala sam na raznim sajmovima i stvarno sam zadovoljna reakcijama ljudi.