Uvijek pronalazi razloge za smijeh: ¨Trebamo stisnuti zube i naći što nas ispunjava¨

Na raznim gradskim manifestacijama u Lipiku te na rođendanskim zabavama, često nas uveseljava lokalni klaun Pucko. Mnogi se pitaju tko stoji iza maske veselog klauna. Klaun Pucko ili Rajko Šurkalović, 33-godišnji Lipičanin odlučio se za ovaj posao jer mu, kako kaže, nedostaje smijeha.

- Izgubio sam majku dok sam bio dosta mlad, nakon nje i oca s kojim sam živio u zajedničkoj kući gdje sam se brinuo za njega do njegove prerane smrti. Čovjek je u takvoj situaciji primoran snalaziti se na sve moguće načine kako bi osigurao svoju egzistenciju. Znalo je biti teško, i sad je ponekad teško, ali nekako se uvijek snađem. Nikada nisam birao što ću raditi. Bilo je tu prijatelja i ostalih koji su mi znali uskočiti kada je zaista trebalo. Puno mi je značila i potpora moje dugogodišnje djevojke Ivane koja je bila sa mnom u najtežim trenutcima. Ja u biti uvijek pokušavam naći razloga za smijeh. Život ide dalje. Nitko ne pita da li možeš ili ne možeš. Čovjek treba stisnuti zube te naći nešto što ga duševno ispunjava - rekao nam je.

Foto: Martina Pleše

- Na ideju o klaunu i uveseljavanju djece sam došao još prije šest-sedam godina, ali sve je ostalo samo na ideji koju sam zanemario i nastavio raditi na drugim stvarima sve do prošle godine kada sam na Sajmu cvijeća ugledao klauna, odnosno mađioničara koji je uveseljavao djecu. Oduševio sam se samom njegovom pojavom i smijehom djece pa sam odlučio i sam probati biti klaun.

Svaki početak je težak, tako je i Rajko tek nešto kasnije uspio realizirati svoju ideju.

- Uslijedile su maškare gdje sam kao klaun osvojio prvo mjesto za najbolju masku u kategoriji od osam do 88 godina. To je bilo to. Nakon toga su krenuli pozivi roditelja da dođem na dječje rođendane. Međutim, da bih bio dobar klaun, morao sam nabaviti ostatak opreme te kupiti potreban materijal što u današnje vrijeme neimaštine može predstavljati veliki problem, a ja ne mogu doći na rođendane bez ičega - pojašnjava Rajko.

Foto: Iz priv. kolekcije R. Šurkalovića

- Kako izgleda jedan radni dan klauna Pucka? Obučem se, našminkam, uzmem potrebni materijal i odem na dječju proslavu. Na proslavama igramo razne igre tipa "Pogodi klauna" gdje me jednom prilikom dijete pogodilo u glavu pa mi je pao nos. Njima je to bilo vrlo smiješno. Podijelim im puc-puc bombone. Naime, ideju za te bombone mi je dao moj veoma dragi prijatelj Igor Džolić koji je nedavno nažalost preminuo. On me u biti pogurao da to realiziram i bio mi potpora. Imali smo jako puno zajedničkih ideja od kojih je jedna bila da napravimo puc-mobil. Svaki put kad obučem to odijelo, osjećam se kao da je on sa mnom.

Na rođendanskim proslavama zna biti vrlo zanimljivo.

- Bude puno smijeha i raznih ideja. Jednom prilikom je dijete htjelo da njegovog prijatelja pretvorim u žabu jer ga nije baš volio. Žele da pjevam, a ja ne znam pjevati, ili žele da im stvorim sto kuna. Bude svakakvih ideja - kroz smijeh priča Rajko.

Foto: Iz priv. kolekcije R. Šurkalovića

Osim što radi u radnoj skupini Grada Lipika, Rajko ima licencu za spasioca na vodi.

- Imam jako puno iskustva na tom poslu te sam vidio svašta. Bilo je tu porezotina, slomljenih dijelova tijela, utapanja i ostalog, međutim, jedan poseban događaj mi se urezao u pamćenje. Mladi dečko je ozlijedio ruku na bazenu. Nije htio ići na hitnu, ali me ipak poslušao i na kraju otišao. Prošlo je nekoliko mjeseci, došao je do mene i zahvalio mi se što sam ga poslao liječniku jer su prilikom slikanja i daljnje obrade utvrdili da je imao nekakav tumor ispod pazuha. U biti ga je taj nesretni događaj spasio.

Svaka osoba ima puno želja. Želje klauna Pucka su zaista skromne.

- Sad želim imati samo stabilan posao i normalna primanja te bih bar jednom godišnje volio otići na more. Dok to ne ostvarim, a čak i kada ostvarim, mislim da ću nastaviti biti klaun Pucko koji djecu čini sretnima.