Zaraženi alpinizmom: Švajde imaju jedinu stijenu za penjanje u gradu

"Napravio sam to radi djece, radi sina koji se počeo baviti time dok je bio srednjoškolac. Sada je u Zagrebu pa ide na privatna penjališta", priča nam Dario Švajda koji je na pročelju obiteljske kuće uredio umjetnu stijenu za penjanje i nastavlja s opisom: - Na stijeni su originalni oprimci koji su fiksiranu u dasku. S njihove stražnje strane je vijak. Dosta je to čvrsto, ali ne bih preporučio nekome da se penje, a da nije pod kontrolom. Kroz zid su učvršćene kukice za uže. To je 100 posto sigurno i jedan čovjek može na tome visiti. Imali smo najlon za pecanje kojim smo mogli provući uže prema gore, ali je sin to skinuo jer se osjećao toliko sigurnim bez njega. Oprimci su koštali tisuću-dvije kuna, a daska po kvadratu. Prije su se penjala djeca i njihovi prijatelji, ali sada je sada više samo ukras jer nije sigurna bez užeta.

Dario Švajda zaljubljenik je u penjanje još od mladih dana. Kao liječnik volontira u Gorskoj službi spašavanja, a neko je vrijeme bio i pročelnik GSS-ove stanice Požega i nije ni čudo da su se penjanjem zarazila i njegova djeca.

- Puno sam se penjao kao student u Rijeci, tamo sam prošao alpinističku školu. U početku po stijenama u okolici i na Risnjaku. Poslije toga sam prešao u Zagreb pa sam išao na Klek i Paklenicu, uglavnom po našim stijenama u Hrvatskoj. Poslije sam vodio medicinsku komisiju u GSS-u, bio pročelnik stanice Požega do prije nekoliko godina. U GSS-u sam preko 30 godina - priča nam Švajda.

Mnogi mladi studenti se "zaraze penjačkim virusom" u Zagrebu i drugim krajevima Hrvatske, a kada se vrate žale se da se nema gdje penjati. U samoj Požegi jedina umjetna stijena je na pročelju kuće Švajdinih.

- Primjer kako treba napraviti umjetnu stijenu je u sportskoj dvorani Pakracu. Postoji i jedna stijena na otvorenom ispred planinarskog doma na Strmcu. To zahtjeva sigurnosne provjere i to mora ovlaštena institucija raditi jer kada postane otvorenog tipa moraju biti zadovoljeni sigurnosni parametri. Imamo i desetak metara visoku stijenu sa spitovima na Sokolinama nedaleko Velike, gdje se može učiti osnove penjanja. To ljudi koriste, ali nešto organizirano kao klub u Požegi ovog trenutka ne postoji. U planinarskom društvu Mališćak u Velikoj postoji jedan jezgra koja se školuje u Speleologiji. Mi imamo tu nekoliko jama u Papuku koje nisu spektakularno duboke, ali ljudi se u njih zavlače i postoji potencijalna opasnost da netko nastrada pa smo obučeni za to.

Planinarska društva u Požeštini su razvijena, ali pravih penjača je malo. Dario Švajda ističe da inicijativa za umjetnu stijenu trebala krenuti od planinarskih društava i mladih, a GSS može pomoći svojim savjetima.

- Zgodne lokacije za stijenu su sportska dvorana ili planinski objekti. Našlo bi se tu prostora gdje bi se to moglo napraviti. Međutim, treba ishoditi određene dozvole i sredstva. Stijena koja zadovoljava sve standarde u Novoj Gradiški je stajala 50 do 100 tisuća kuna. Stijena na Sokolinama se može koristiti. Ako postoji interes u gradu, mogla bi se organizirati alpinistička škola, ali trebalo bi dovesti ovlaštene instruktore. Bitno je da iza toga stoji diploma i certifikat, to nije sport koji je bezopasan, on ima svoje zakonitosti. Ljudi ih moraju naučiti poštivati i primjenjivati - dodaje na kraju.