Zlatna dolina nije požutjela od zlata, već od monotonije

Koja zbivanja su bila najupečatljivija u protekloj godini? Na državnoj razini ili u većim gradovima mnogo nezapamćenih šokova: velika uhićenja, izbori, svakovrsne afere, ubojstva i pljačke, nogometne tragikomedije… Što se tiče naše male sredine, može se reći ona otrcana: sve po starom.

Jest da je u staroj godini festival pukao popola, jest da su neki novi ljudi iz naše sredine nakon izbora na stari način došli u nove fotelje, jest da se ukinuo željeznički pravac koji ljudima treba, a stigao mrtvi vlak na mrtvi kolosijek, jest da je bilo kojekakvih tragikomičnih cirkuskih nastupa u kojima su uglavnom političari bili ujedno najavljivači s bičem, organizatori i izvođači zajedno sa svojim klaunovima, jest da je bilo ovoga ili onoga, ali sve je to bilo uglavnom već viđeno, ili se očekivalo, pa nije ništa značajno u javnosti „puklo“ u 2011-toj.

Mnogi se neće složiti s time, pa će istaknuti neki događaj koji bi trebao označiti proteklu godinu u „Zlatnoj dolini“ koja nije požutjela od zlata, nego od monotonije. Nekome je bio vrlo važan festival, nekome  zatvaranje kafića i otvaranje mega-dućana, a nekome promjena statusa sportskog kluba ili kakve „idi-mi-dođi-mi“ udruge; već prema afinitetima, ili kako vele naši stari: svaki ludi po sebi sudi.

Područje Požeške kotline nije se u protekloj godini posebno pročulo u protekloj godini ni po lošemu ni po dobrome: niti je bilo krupnih uhićenja, ubojstava ili teških pljački, masovnijih stradanja ljudi i materijalnih dobara, ali isto tako ni novih pokretača razvoja, baš kao ni neke individualne zvijezde u znanosti, kulturi,  umjetnosti ili sportu koja bi obećavajuće zasjala na državnoj, a kamoli međunarodnoj sceni. Zamislite, nismo dobili čak ni podzemnu garažu.

Nastavljeno je samo stalno busanje u gradska ili županijska prsa u stilu: „Oj Požego grade od davnina“ kroz kojekakve kvazi-kulturološke i kvazi-socijalne prigodnice i obljetnice čija svrha su uglavnom osobna „kerenja“ pojedinaca koji žele dokazivati „senzibilnost“ za ovo ili ono, ili se guzati u miljeu kojemu ni po čemu ne pripadaju.

Hrvatska suduje svom bivšem premijeru i drugim krupnim ribama, dok su u našoj maloj sredini sudionici afere oko „Kamen ingrada“ već pomalo pali u zaborav, a da ne spominjemo medijski slabo popraćeno suđenje nekadašnjem direktoru PPK Kutjevo.

Hrvatska ima Nogometni savez, te dva vodeća kluba „Dinamo“ i „Hajduk“ u kojima je u protekloj godini slijedio šok za šokom, dok naš najjači (ili bi ga takvim trebalo silom održati) lokalni nogometni klub „Slavonija“ i dalje traje po uhodanom  načelu sažetom u poslovici: sjaši Kurta da uzjaši Murta. Osim u razmjerima veličine, razlika između državnog i našeg mjesnog nogometa, pa i nekih drugih sportova je u tome što se ondje već dugo godina vrte ista glavna imena, dok se kod nas klupski jebivjetri nešto češće mijenjaju s istim bezvrijednim rezultatima na kraju.

Postoje, dakako, časne iznimke koje su ipak na kratko proslavile požeški sport, da bi pale zbog nekih nesportskih razloga. Barem da je tako samo u sportu…

Da zaključim. Bilo koji dio društvenog života u 2011. da analiziramo nećemo naći događaj koji bi tu godinu označio i po kome bismo ju upamtili. Možda je i bolje tako. Dok je u očima hrvatske javnosti uglavnom bio Remetinec, naša lokalna javnost zabavljena je svojim remenom. Stežu se jedan i drugi samo s različitim uzrocima i posljedicama.