Božo – voćar koji ne poznaje mirovinu

Na pitoresknom imanju uz cestu Požega – Biškupci, nedaleko raskrižja za Toranj, umirovljeni agronom Božo Bokšić svoje dane ne provodi u mirovanju, već u – voćnjaku. Iako je zakoračio u osmo desetljeće života, Božo i dalje s istim žarom njeguje svoju najveću ljubav – voćarstvo, a ovih dana posvećen je jesenskoj berbi jabuka.

Još davne 1981. godine postavio je temelje modernog voćarstva u ovom kraju. Njegov tadašnji nasad od četiri hektara bio je prvi plantažni voćnjak s navodnjavanjem „kap po kap“ i uzgojnim oblikom Tomas-Buše. Bio je to ogledni primjer uspješne proizvodnje, mjesto gdje su dolazili učiti voćari iz cijele regije.

Kao nastavnik u Poljoprivrednoj školi na Ratarnici, Božo je svoja znanja nesebično prenosio mladima – mnogi njegovi učenici danas su uspješni voćari i vinogradari.

Iako je s godinama morao smanjiti obim posla, i dalje obrađuje dva hektara voćnjaka i hektar vinograda. Ova godina, kaže, nije bila naklonjena jabukama – mraz i suša učinili su svoje – no berba se, zahvaljujući raznolikim sortama, proteže sve do sredine studenoga. U poslu mu pomažu rođaci i prijatelji, među kojima i susjedi Zoran i Jula.

Uz rad, Božo nalazi vremena i za druženje. Aktivni je član Udruge voćara, vinogradara i vinara „Miroslav Kraljević“ iz Biškupaca, a njegova klijet često postaje mjesto okupljanja, dobre priče i kušanja domaćih jabuka i prirodnog soka.

Kao agronom, Božo otvoreno govori o izazovima tržišta i uvozne konkurencije. Vjeruje da domaći proizvođači moraju udružiti snage kako bi opstali i osigurali pravednu cijenu svog rada.

Božo Bokšić tako ostaje inspiracija svima koji vole zemlju – dokaz da strast prema agronomiji ne poznaje mirovinu i da se istinska ljubav prema plodu rada nikada ne gasi.