Čudo u Slav. Brodu, baka Matija u 101. krenula u školu. Zvala me je Zlatni čovjek

Zašto me je tako zvala, nikada nisam uspio saznati. Ja sam bio njezin terapeut u Domu za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu, a baka Matija moja najomiljenija štićenica doma. Na sastanku stručnog kolegija došlo se do spoznaje da u domu ima podosta nepismenih i da moramo krenuti s programom opismenjavanja. Baka Matija je bila čobanica iz Hercegovine, nikada nije išla u školu, ne zna čitati i pisati, i kada je čula da će krenuti u školu i početi učiti čitati i pisati, bila je sva sretna. I tako sam joj donio školsku torbu, bilježnice, olovke, šiljilo, slovaricu, gumice i tako je baka Matija u svojoj 101. godini krenula u školu.Bila je ponosna na svoje crkveno ime Jelena, velika vjernica i katolkinja, osobno sam bio impresioniran načinom na koji ova žena moli, kolika je to snaga i moć duha ove žene, kolika volja. Želja je stvar slabih, a volja stvar jakih. Kada bi sklopila ruke i počela moliti, ljudi moji, kao da njezina energija molitve  probija sve zidove doma. Povjerila mi se  da svaki dan moli za ZLATNOG ČOVJEKA. Povjerila mi je i tajnu dugovječnosti. Baka Matija, naime, svaki dan inhalira sokove bijelog luka, češnjaka. I tako je izliječila sve bolesti i dočekala duboku starost. U svom životu, nikada nije bila kod doktora. Samo i isključivo zahvaljujući češnjaku. Što radi, izbode režnjeve češnjaka čačkalicom, stavi pod nos i udiše njegove mirise i sokove u pluća.

 Preko pluća ljekovitost češnjaka se prenosi u cijelo tijelo i ubija sve bakterije, parazite mikrobe i gljivice. To sam onda i ja počeo prakticirati svaki dan. Ljudi moji, smrdim na češnjak gdje god se pojavim. No, za to je kriva baka Matija. A onda, dok sam ju učio čitati i pisati, primijetio sam da su njene ruke pune tetovaža. Svijete moj mili, pa ni Eminem nije toliko istetoviran, ni Bare, a bogami ni Lady Gaga. Bio sam totalno zbunjen tim prizorom. A baka Matija se samo smijala. Objasnila mi je onda da su Osmanlije silovali žene u svojim osvajačkim pohodima u prošlosti, u Bosni, ali kada bi vidjeli da neka katolkinja ima istetovirane križeve i križiće po tijelu, nju ne bi htjeli, takvu ženu bi poštedjeli. I tako su se sve žene katolkinje iz Rame, Uskoplja, Kupresa, Doline Lašve... , počele tetovirati na križeve, a onda je to čak vremenom postala i moda.

 Čak i djevojčice i djevojke su se tetovirale. Uglavnom na Sv.Josipa, i za Blagovijest. Baka Matija mi objašnjava kako je to ona radila: smjesu je pripremala od čađi, gareži, svijeće, vatre, petrolejke, i sve što je gorjelo i stvaralo čađu. To je onda pomiješala s mlijekom ovce ili krave i dodala bi malo meda. Onda zatekne kožu, nacrta željene križeve i krugove, i zatim se pukne, probada se iglom. Sica se, sve dok se ta smjesa i krv ne bi pomiješali. Onda to zamota krpom i tako jedan dan, pa onda skine. I tetovaža je gotova. Alo Eminem, alo Lady Gaga, ako želite vidjeti što su dobre tetovaže, dođite kod baka Matije na kurs i usavršavanje. Kada sam nakon dužeg vremena došao baka Matiji u posjetu ponio sam joj poklon, skulpturu ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE. No, rekoše mi da je baka Matija umrla. Bio sam jako, jako tužan. I nikada nisam uspio saznati zašto me je zvala ZLATNI ČOVJEK.