Darko Zovko iz Golobrdaca: Potražnja za divljači veća nego što uspijemo uzgojiti

Držanje jelena običnog i lopatara, muflona, ljama, alpaki i ovaca prije 15 godina Darku Zovki iz Golobrdaca kod Požege bili su samo hobi, no, ubrzo se "u nešto za dušu“ pretvorilo u jedan od najvećih gatera u Hrvatskoj s visokotrofejnim primjercima.

"Kupio sam jednu malu parcelu i htio na njoj držati par komada jelena i srna. To se s vremenom širilo, odlazilo u veće gabarite. Pojavio se jedan solidan profit“, prisjetio se za Poljoprivrednu televiziju samih početaka. 

Danas tako broji 60-tak lopatara, 30-tak običnih i desetak muflona. Prodaje žive životinje, pod odstrelom, meso i suhomesnate proizvode, trofeje i odbačene rogove, a u kojem god se tržištu nađe uvijek je potražnja veća nego što uspije uzgojiti. 

"Kupci su uglavnom ljubitelji visokih trofeja. Lovci koji ih dođu odstrijeliti i to nam je najisplativije“, pojašnjava. Žive životinje uzimaju oni koji ih žele držati u zatvorenim prostorima, dok meso plasiraju po restoranima i proizvođačima suhomesnatih proizvoda. "Hrvatske šume otkupljuju muflone i lopatare“, dodaje. 

Najvažnija dobrobit životinja Na OPG Zovko najvažnija je dobrobit životinja. Iako su gotovo u prirodnim uvjetima, Darko ih svakodnevno obilazi, pregledava ogradu, hrani, a posebno se brine o visokotrofejnim primjercima za koje mu treba i do devet godina uzgoja. Ulaže trud i dobro promišlja o izmjeni krvi kako bi imao visoko kvalitetnu genetiku u gataru. Tako dobiva i šampionske trofeje. 

"Moramo ih puno dohranjivati. Kako nas je zadesila ova suša trave ima jako malo. Na sreću ima brsta i s njom se hrane“, pojašnjava. 

Za toliku količinu divljači, ističe potrebno je pripremiti jako puno hrane za zimu. "Deset do dvanaest prikolica kukuruza, stotinjak rol bala sijena i 10 tona jabuka“, nabraja ovaj uzgajivač koliko mu čega treba. Tu su još i briketi za rast rogova i sol za čišćenje od parazita. 

Posebna pažnja pridaje se i odabiru životinja koje se puštaju u otvorena lovišta. "Ne idu one koje jedu iz ruke. One ostaju za rasplod i prijenos genetike“, kaže pojašnjavajući da životinje koje se puštaju moraju biti malo divlje, a hvataju se posebnim hvataljkama. 

Uzgoj divljači u privatnom gateru zahtijeva vođenje mnogo dokumentacije i preklapa nekoliko sektora. No, pravi problem, otkriva Zovko, nastaje kada se divljač treba transportirati iz nekoga razloga. 

"Nije striktno propisano kao kod domaćih životinja kako se može voziti s jednog OPG-a na drugi. Budemo u jednom raskoraku između veterinarske struke, lovnih i vojnih inspektora i carina, ali sve pokušavamo zadovoljiti dokumentacijom, transportom i adekvatnom prikolicom“, istaknuo je sugovornik. 

izvor: www.agroklub.com