ĐURO JELIĆ IZ PLETERNICE: ʺPolicija me zbog jednog SMS-a strpala na psihijatriju, htjeli su me zadržati mjesec danaʺ

Jedan poprilično neobičan slučaj dogodio se u Pleternici. Jeste li ikada čuli da je netko zbog obične SMS poruke prisilno odveden na psihijatrijsko liječenje? Naime, upravo to dogodilo se u Pleternici kada je Đuro zbog SMS poruke upućene svojoj kćeri završio na psihijatriji. Cijelu priču Đuro je ispričao za Telegram, a mi vam je prenosimo u cijelosti...

Đuro Jelić (70) iz Pleternice nije mogao ni sanjati da će ga SMS poruka poslana njegovoj kćeri, u kojoj je parafrazirao Shakespearea, a koja se njoj učinila kao nagovještaj suicida, stajati prisilnog odvođenja u Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot u Popovači. Poruku je, veli, napisao u afektu, nakon sukoba oko novca s kćerkom, s kojom i inače nije u najboljim odnosima.

Ova neobična priča ponovno otvara škakljivu temu o mogućoj zloupotrebi psihijatrije, o čemu je napisano ne samo bezbroj romana i snimljeno mnoštvo filmova, već je o tome objavljeno i podosta znanstvenih radova.

Sve je počelo porukom poslanoj kćeri, koja je sadržaj, istog dana kad je primila očev SMS, 22. veljače ove godine, promptno proslijedila požeškoj policiji, a ovi odmah potražili Jelića. Rekli su da će ga odvesti na Odjel psihijatrije Opće županijske bolnice u Požegi. Veli, nije se protivio. Znajući da nije kriv, pošao je s njima ali je ubrzo shvatio da stvari postaju ozbiljne kada je dežurni psihijatar naložio policiji da ga odvezu u Popovaču.

Htjeli ga zadržati najmanje mjesec dana

“Strpali su me u sanitetsko vozilo i u pratnji policije odvezli u Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot u Popovači. Nisu mi dali vremena ni da uzmem donje rublje, pidžamu, higijenske potrepštine, čak ni četkicu za zube. Mislio sam kako će me ondje pregledati i poslati doma. No, pravi je šok nastao kad su mi, čim sam došao u Popovaču, rekli kako ću ondje ostati najmanje mjesec dana. Nikada se ranije nisam liječio na psihijatriji”, kaže Jelić i pokazuje otpusno pismo u kojem to uistinu piše. Za ovu priču to je važan podatak.

Kad su ga primili u bolnicu dali su mu, veli, neku staru, rasparenu i zakrpanu pidžamu i smjestili u sobu u kojoj je bilo još sedmero pacijenata. Posluženi ručak, kaže, bio je potpuno nejestiv: nekakve okruglica od soje s naznakama mesa i pire krumpir, bez umaka. Plus dvije kriške kruha. Toliko je sve bilo suho i neukusno da nije uspio progutati ni zalogaj.

“Ne znam odakle dolazi hrana, ali ono što su nam poslužili mislim da ne vrijedi više od nekoliko kuna”, kaže Jelić u razgovoru za Telegram.

‘Odveli su me na prisilnu infuziju’

Najteže je, objašnjava, bilo noću. Pacijenti u njegovoj sobi mahom su teški bolesnici nakljukani sedativima. Čvrsto su spavali i toliko glasno hrkali da do jutra nije oka sklopio. Ujutro je ponovno tražio da ga puste kući, ali su mu rekli da to nije moguće te da zbog suicidalnih namjera mora ostati na motrenju bar mjesec dana.

“Bio sam očajan”, nastavlja Jelić. “Mada sam po prirodi radoznala osoba i mada me uvijek zanimalo kako psihijatrijske bolnice funkcioniraju iznutra, moje je iskustvo bilo bolno. Odbio sam ručak, jednako neukusan kao i dan ranije i najavio kako ću prestati piti vodu ako me ne puste kući. Tada su me odveli iz sobe i dali mi prisilnu infuziju”.

I sljedeća je noć, priča Jelić, bila besana. Kada je ujutro shvatio kako ga i dalje namjeravaju držati na prisilnom liječenju, nazvao je svog poznanika, jednog uglednog požeškog liječnika, ispričao što se dogodilo i zamolio ga za pomoć. Ovaj je odgovorio kako je jedini način da izađe iz Neuropsihijatrijske bolnice sudsko rješenje, pa mu je pomogao u kontaktu sa Županijskim sudom u Sisku.

Sud zatražio sudsko vještačenje

Sud je tada zatražio vještačenje koje je obavio stalni sudski vještak, psihijatar Domagoj Štimac. Njegov nalaz, kako je citirano u rješenju Županijskog suda u Sisku, pokazao je kako Jelić ne pokazuje simptome koji bi zahtijevali hospitalizaciju te da prisilno zadržavanje nije neophodno.

Sutkinja Lucijana Vukelić potom je, uz Jelića, saslušala i Gorana Tošića, voditelja odjela Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači gdje se pacijent liječio. Tošić je, stoji u sudskom rješenju, tada odustao od prijedloga za određivanje prisilnog smještaja Jelića.

Sutkinja je u rješenju kojim je 25. veljače naloženo da se Jelića odmah otpusti iz bolnice, napisala i kako je on ”privatni poduzetnik koji vodi vlastitu firmu već 40 godina s 30-ak zaposlenih” i kako mu ”boravak u bolnici čini štetu”. I dalje, kako njegov prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi nije nužan, te da se ”eventualna potreba liječenja može provoditi ambulantno”.

(IZVOR: www.telegram.hr)