Duhovne vježbe u Velikoj za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri

Od 2. do 4. srpnja 2026. godine u Domu sv. Augustina u Velikoj održane su duhovne vježbe za vjeroučitelje laike i odgojiteljice u vjeri s područja Požeške biskupije koje je vodio Filip Sertić, biskupijski povjerenik za mlade u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i župni vikar u Župi sv. Petra i Pavla u Osijeku.

Na samom početku duhovnih vježbi pozdrav svim sudionicima uputio je Marijan Pavelić, predstojnik Katehetskog ureda, izražavajući radost i zahvalnost vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri što su odvojili svoje vrijeme da barem kratko zastanu, promisle o sebi, svojem vjeroučiteljskom služenju i svjedočenju s obzirom na poziv i poslanje kojeg su po mandatu Crkve primili te u trenutcima mira i sabranosti napune svoje srce i dušu za ono što Bog i Crkva od njih očekuju. Poseban pozdrav dobrodošlice izrekao je voditelju duhovnih vježbi zahvaljujući mu na prihvaćanju poziva i dolasku u Veliku među vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri.

Nakon zaziva Duha Svetoga kojim su oraspoložili i otvorili svoje srce za Božja nadahnuća, sudionici su tijekom tri dana, u ozračju šutnje, osobne molitve i zajedničkih liturgijskih slavlja, promišljali o temeljnim istinama kršćanskog života. Polazeći od Božjeg poziva „Budite sveti! Jer sam svet ja, Gospodin Bog vaš!“ (Lev 19,2), voditelj je sudionike poticao da ponovno otkriju čežnju za svetošću kao cilj svakog kršćanskog života i vlastitog vjeroučiteljskog poslanja.

U drugom razmatranju, nadahnutom načelom i temeljem duhovnosti sv. Ignacija Lojolskog, sudionici su promišljali o svrsi ljudskog života, pozvani iznova staviti Boga u središte svoga života te u svim životnim okolnostima tražiti i birati ono što ih više vodi prema zajedništvu s njime. Posebno je naglašena unutarnja sloboda od svega što čovjeka udaljava od njegova konačnog cilja.

Treće razmatranje bilo je posvećeno povjerenju i pouzdanju u Boga, odnosno oslobađanju od straha u Božjoj blizini. Promatrajući evanđeoske prizore u kojima Krist smiruje oluju te poziva svoje učenike da se ne zabrinjavaju za sutra, sudionici su bili pozvani obnoviti vjeru u Božju providnost, prepoznati vlastite strahove i dopustiti Gospodinu da ih svojim mirom oslobodi tjeskobe i nesigurnosti.

Posljednje razmatranje bilo je usmjereno na otajstvo Božjeg milosrđa. Razmatrajući evanđeoske izvještaje o oproštenju grešnicima i prispodobu o milosrdnom ocu, vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri bili su pozvani produbiti vjeru u Boga koji ne prestaje ljubiti čovjeka, opraštati mu i vraćati dostojanstvo svoga ljubljenog djeteta. Poseban naglasak stavljen je na iskustvo Božje ljubavi koja osposobljava za opraštanje drugima i radosnije življenje vlastitog poziva.

Uz nagovore i razmatranja, sudionici su svakodnevno sudjelovali u slavlju svete mise, euharistijskom klanjanju, zajedničkoj molitvi časoslova te su imali dovoljno vremena za osobnu molitvu, šutnju i sakrament pomirenja. Takav ritam duhovnih vježbi omogućio je vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri da se odmaknu od svakodnevnih obveza, obnove svoj odnos s Gospodinom i osnaže za novo pastoralno i odgojno djelovanje.