Dušni dan- Spomen svih vjernih mrtvih

Blagdan Svih svetih se obilježava od 4. stoljeća, a u to su ga vrijeme sve crkve obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur III. ga je u prvoj polovici 8. stoljeća premjestio na 1. studenog. Blagdan je to kojim se slave svi sveci i sve svetice koje je Crkva proglasila svetima, ali i oni koje nije, no koji su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje.

Za razliku od blagdana Svih svetih, Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih je dan kada se sjećamo svojih pokojnika. Nastao je u 6. stoljeću inicijativom opata iz Krimija, sv. Odilona. Blagdan Svih svetih  se zaslugom benediktinaca proširio u svijetu, 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.

Tog dana vjernici mole za duše svojih pokojnika, na njihovim grobovima pale svijeće te prisustvuju svetoj misi. Svijeće na grobovima se pale kako bi duše mrtvih pronašle put u mraku, ali i u znak sjećanja. Posjet groblju zapravo je odraz vjere, ali i znak pažnje za naše pokojnike. 

Tim se blagdanom izražava nada u zagrobni život, a molitvom se prisjeća na one i povezuje s onima koji su već zakoračili u njega.  Iako se ovaj dan često naziva Danom mrtvi, to je u potpunosti pogrešno. Budući da u kršćanstvu ljudska duša nikada ne umire, već je ona besmrtna, u kršćanskom kalendaru ne postoji dan koji se prisjeća umrlih.