MATO KLARIĆ: Ruža iz Kurjak sokaka

Umjetnost je divlji napor da dosegnemo  ljepotu koja lebdi  iznad nas, a Mato Klarić kao nekadašnji hrvatski branitelj, a danas umirovljeni kriminalist i ratni veteran, učinio je taj divlji napor i uspio je stvoriti ljepotu književnog djela, jednu predivnu knjigu s tri priče iz Domovinskog  rata. Ja sam uložio puno manji napor od Mate i jednu običnu klupčicu uz Glogovicu u naselju Mikrorajon, pretvorio sam u ULIČNI ATELIER JASNE LOVAKOVIĆ koji radi ovo ljeto punom parom, a ideja je da u ove vruće ljetne dane, stvorimo u Brodu i uličnu umjetnost,  koja će progovarati o likovnim djelima, poeziji, prozi, art fotografijama... , pa je tako do mene došla i knjiga vrlo osebujnog naslova- RUŽA IZ KURJAK SOKAKA. Ovo je Matin literarni prvijenac, promocija je bila u HVIDRI, ali s obzirom na to da se radi o vrlo zanimljivom i vrijednom književnom ostvarenju, knjiga zaslužuje da se o njoj kaže i nešto više osim same vijesti i informacije koju su korektno i uredno prenijeli svi brodski portali.

 Ako kritičari za SARAJEVSKI MARLBORO kažu da je ponajbolja knjiga o nedavnom ratu na tlu bivše Jugoslavije, onda je, usudio bih se reći, Matina knjiga RUŽA IZ KURJAK SOKAKA, ponajbolja knjiga s tematikom iz Domovinskog rata, ako ne u cijeloj Hrvatskoj, onda zasigurno u našoj lijepoj i ravnoj Slavoniji. Matinu knjigu pročitao sam  u dahu i primijetih da je pisana   s puno toplih  emocija i malih stvari, sitnih detalja, koji ovoj knjizi daju posebnu čar i draž. Sreća i tuga dva su kraja mosta koji se zove život i upravo te niti i tuge sreće protkane su kroz ovu prozu  i Matino duboko  proživljeno iskustvo ratnika na bojištu, ali ratnika, čovjeka i humaniste gdje nikada nećete pročitati u njegovom djelu da bilo koga vrijeđa i ponižava niti izafektirane riječi poput-četničkih granata, velikosrpske agresije, kosovaca, udbaša, srpskih zlotvora, komunjara, srbočetnika i slično, a što dodatno daje na vrijednosti ove knjige, jer i kada spominje u tekstu recimo Jovana, onda i njega i njegovu nacionalnost opisuje s dužnim poštovanjem, a na ponos i diku Mate kao čovjeka, hrvatskog ratnika, a sada i književnika. Ne mora jedan pisac napisati ni sto ni dvije stotine knjiga, dovoljno je da napiše samo jednu, ali jednu takvu  po kojoj će biti zapamćen i po kojoj će ga povijest pamtiti. 

Pavao Pavličić napisao je tri vagona knjiga, ali se sada postavlja pitanje, po kojoj ga knjizi vi pamtite... , ne znate, ne znam ni ja. Knjiga RUŽA IZ KURJAK SOKAKA ima sve šanse i predispozicije da postane zapamćeno i antologijsko štivo s tematikom iz Domovinskog rata, jer u književnom ozračju mršave, dozlaboga nezanimljive suvremene hrvatske proze s ratnom tematikom, pojave ove knjige MATE KLARIĆA predstavlja pravo literarno osvježenje za književne sladokusce. Od tri priče- RUŽA IZ KURJAK SOKAKA, OTOČANKA IZ JEŽEVIKA I MIRIS JAGODE- Mato Klarić je uspio stvoriti jednu impresivnu priču- FRESKU I IKONU SLAVONSKOG PAKLA U DOMOVINSKOG RATU. Pisati o tom paklu kroz kojeg je prošla naša Slavonija u velikosrpskoj agresiji, razaranju i okupaciji hrvatskih gradova, a  ne osjećati mržnju, nigdje u knjizi  ne poticati i pozivati na mržnju, mržnja je ružna sestra ljubavi, ali svoje voljeti, svoj dom i svoju Domovinu Hrvatsku braniti i nositi u svome srcu, duhovno je umijeće i viši nivo svijesti kojima je Mato ovladao, i zato ne bi bilo loše razmisliti da ova knjiga pronađe put i do školskih lektira i uđe u naše škole.

 Budimo iskreni prema sebi samima  i priznajmo  da imamo vrlo malo vrijednih knjiga s tematikom iz Domovinskog rata. Ni Jasna Lovaković, u čiju čast ovaj ulični atelier nosi ime, nije napisala stotinu knjiga već samo jednu-GNIJEZDO LJUBAVI- ali i tu jednu OŠ VLADIMIR NAZOR prepoznala je kao vrijedno književni djelo i uvrstila je Jasninu knjigu u školsku lektiru. Zavičajni pisci danas su  u našem gradu i društvu u cjelini,  potpuno podcijenjeni i marginalizirani, zaboravljeni i šikanirani, a to više govori o našim političarima na vlasti i ustanovama i institucijama odgovornim za kulturu i umjetnost nego o piscima i umjetnicima samim. Ulični atelier JASNE LOVAKOVIĆ želi promijeniti tu lošu sliku i loš odnos društva prema našim brodskim piscima i kulturnim stvarateljima.

 Netko će možda reći, pa Klarić  je policajac, kriminalist, završio je policijsku akademiju, pa što takav  čovjek  ima tražiti u književnosti i svijetu umjetnosti. Nema to apsolutno nikakve veze što je tko završio i što je tko po zanimanju. Umjetnost treba biti otvorena svakome, a svaki dobar pisac formira se i oblikuje najviše baš kroz duhovnu dimenziju  APSURDA I ŽIVOTNOG PARADOKSA. Što su oni veći to su i veće šanse da netko postane i dobar pisac i dobar umjetnik, a Oskar Wilde još bi tome  i nadodao: TEK ME AFERE I SKANDALI PODSJEĆAJU DA SAM NORMALNO LJUDSKO BIĆE. Osobno, najviše me je Klarić oborio s nogu u svojoj priči OTOČANKA IZ JEŽEVIKA, no ostavljam vama samima na posudbu. Lijep pozdrav svima iz ULIČNOG  ATELIERA JASNE LOVAKOVIĆ.