Piše Darko Lončar Daky: Starohrvatski ručni radovi i sjećanje na Jasnu Lovaković

Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti prognani i protjerani, a iza Jasne Lovaković, naše prerano preminule Brođanke od korone, ostao je pravi mali raj predivnih starohrvatskih ručnih radova. Ova majstorica na tkalačkom stanu, u heklanju, štrikanju i vezenju, bila je prava umjetnica ručnih radova. Bliži se Božić i dah tradicije,  svi kite i ukrašavaju svoje domove, posjećuju se obitelji i prijatelji, svi se vesele, a mojoj tuzi  nema kraja  i mojoj boli za mojom voljenom Jasnom. Korona mi je uzela nekoga koga sam beskrajno i iz srca volio.

 Na grobnom mjestu broj 71 u malom mjestu Oriovčić, često  sjedim i svojoj Jasni čitam pisma koja joj pišem, s njom pijem kavu u njenoj omiljenoj šalici, s mojom Jasnom igram jamb i poker... naše omiljene igre. Za sve druge ona je umrla, Jasne više nema, ali ne i za mene, jer u srcu i očima umjetnika voljena žena nikada ne može umrijeti. O spiritualnoj ljubavnoj vezi i njenim ritualima se malo zna, stručna literatura ne postoji, ali takve ljubavne veze se ipak održavaju i dalje i poslije smrti voljene osobe. Rijetki su takvi slučajevi, ali ipak postoje. Josipa Lisac već trideset godina živi u spiritualnoj ljubavnoj vezi sa svojim pokojnim  Karlom Mekitošom, ima također  svoje rituale i kaže-moje srce je ispunjeno. Moje također. No, Josipa je jaka žena.

 Za tako nešto moraš biti prokleto jak, moraš biti psihički stabilan, moraš biti borac, a žene su u pravilu jače od nas muškaraca kada su ovakve stvari u pitanju. Hoću li se ikada slomiti, hoću li ikada pokleknuti, ne znam... Hvala brodskim poštarima koji mojoj Jasni uredno na njezin grob dostavljaju svako moje pismo. A ovo je samo mali izbor Jasninih ručnih radova koji su ostali iza nje: slavonski svatovski peškiri, ćilimi, torbice, dijelovi narodne nošnje, a posebno su  predivne Jasnine  obučene  lutke malog Šokca i Šokice... Mnogi naši Hrvati  iseljenici od Kanade do Australije, od Amerike do Novog Zelanda, i danas ljubomorno čuvaju Jasnine slavonske peškire s natpisom VIVA CROATIA. 

Jasna nikada sebe nije nazivala umjetnicom, a zapravo... bila je veliki umjetnik, umjetnik portreta i ručnih radova. Možda ne slučajno, ali njezin zadnji portret kojeg je radila u tehnici suhog pastela, grafita i ugljena, bio je upravo portret Šokca. Iako je Jasna naša rođena Brođanka, dijete naših brodskih  ulica, njeni omiljeni umjetnički motivi bili su ponajviše sa sela protkani i  starohrvatskom  tradicijom obojeni. Volim te Jasna i voljet ću te cijeli svoj život. Tvoj Darko Lončar Daky.