Portret starih Brođana-tko se sjeća legendarnog čika Mate i njegove splavi?

Život ne treba biti roman koji nam se desio, nego roman koji smo sami stvorili. Bez imalo pretenzije da sam  o sebi stvara roman, život mu ga je sam stvorio, a Udruga splavara "čika Mata" nastavlja ga i dalje pisati i njegovati uspomenu i sjećanje na našeg glasovitog brodskog splavara Matu Markovića, kojeg smo svi od milja zvali čika Mata. Moje djetinjstvo i odrastanje uz rijeku Savu bilo je vezano uz dva Matana: majstor Matu Utvića, čuvenog nogometnog trenera juniora BSK-a, i riječnog vuka, MATU MARKOVIĆA, koji je sve nas klince i klapu iz Vrazove ulice, Pivare, Crnog križa, Livadićeve i Karadžićeve ulice učio plivati i skakati u vodu. 

A kada s majstor Matom Utvićem osvojimo prvenstvo Slavonije i donesemo još jedan pehar u prostorije uprave BSK-a, tada bi nas čika Mata za nagradu sve vozio čamcem do savskog mosta i natrag. A kada se vratimo na splavu nas čekaju sokovi, pokoje pivce za živce, bilo je tu uvijek i kobasice, sira, slanine, kulina... meza za poželjet. Biti i doživjeti ugođaj na čika Matinoj splavi bilo je za sve nas igrače i klince nešto veličanstveno, avantura koja se pamti cijeli život. Legenda o čika Mati, počinje zapravo s Repićevim kupalištem za kojeg današnja mladež nije nikada ni čula. Repićevo kupalište sagradili su godine 1886. još za vrijeme carske  AUSTRO- UGARSKE braća Karlo i Jozef Repić. Oni su bili Bunjevci, podrijetlom iz Apatina. Repićeva splav imala je tri bazena.

 Oni su iznajmljivali čamce, prodavali piće: špicer, pivo, malinovac... vodili su uspješno i školu plivanja i na svemu tome masno zarađivali. Zanimljivo, žene i muškarci kupali su se odvojeno, prije podne kupali su se muškarci, a popodne žene. Mata  je volio žene kibicovati pa je radio drugu smjenu i učio žene plivati i skakati u vodu, a prvu smjenu s muškarcima uvalio je Grgi. Na žalost, Repićevo kupalište je bombardirano za vrijeme Drugog svjetskog rata i prilično uništeno, a poslije rata uspjeli su obnoviti samo dva bazena. To kupalište je vodio, upravo Mata Marković pa su ga po njemu i zvali MATINO KUPALIŠTE. Međutim, tadašnja vlast nije bila baš  previše zainteresirana da održava to kupalište i ono je počelo postupno  propadati, sve dok od njega nije ostala samo jedna splav, poznata čika Matina splav, koju pamtimo i danas. Bar po fotkama i umjetničkim slikama Josipa Majića. 

Na toj splavi provodio je  svoje vrijeme sve do svoje smrti 1989. I tako je naš dobri, stari čika Mata postao simbol i metafora ljubavi prema Brodu i  rijeci Savi. Današnji splavari ponosni su što njihova udruga nosi ime čika Mate. Po mom skromnom mišljenju i Splavarska ulica trebala bi nositi službeno ime-Splavarska ulica "čika Mata" . Zaslužio je. I čika Mati u čast i spomen posvećujem ovaj portret, s poštovanjem  i zahvalnošću od Darka Lončara Dakyja.