Požega bez tamburaške adrese: Treba li grad konačno ulice posvetiti vlastitom identitetu?

Unatoč bogatoj glazbenoj tradiciji i statusu domaćina najvećeg tamburaškog festivala u Hrvatskoj, Požega i dalje nema ulice ili trgove koji odražavaju taj kulturni temelj. Vrijeme je za promjene?

Grad s dubokim korijenima, prepoznatljivom kulturnom baštinom i istaknutim mjestom na glazbenoj karti Hrvatske, iz godine u godinu potvrđuje svoju poziciju kao središte tamburaške tradicije. No, iako se tambura u Požegi svira, slavi i njeguje — njezin odjek ne dopire do imena požeških ulica.I upravo u tome leži ključni paradoks: grad s dušom – ali bez uličnih naziva koji bi to jasno pokazivali.

(b)Gdje su ulice s dušom Slavonije?(-b)Prema podacima dostupnima javnosti, Požega nema ulice sa slavonskim ili tamburaškim nazivima, niti one koje bi slavile osobe koje su oblikovale glazbeni identitet regije. U vremenu kada se gradovi diljem Europe identitetski brendiraju i kroz toponimiju, Požega i dalje zadržava generičke nazive – često bez lokalne poveznice.

Nedostaju tako ulice koje bi nosile imena Boris Ćiro Gašparca, Krunoslava Kiće Slabinca, Vere Svobode, Zvonka Bogdana, pa čak i samih tamburaških motiva — poput Ulice tamburice, Trga slavonske pjesme ili Avenije festivala.“Osobno mislim da bi takva poveznica bila prirodna i dala bi dodatnu težinu našoj kulturnoj baštini, kao i prepoznatljivost tom identitetu koji nas već sada izdvaja u nacionalnim okvirima”, rekao nam je jedan građanin Požege, koji godinama sudjeluje na požeškom tamburaškom festivalu.

(b)Kome zapravo Požega daje ulice?(-b)Trenutno stanje pokazuje da mnoge požeške ulice nose imena osoba koje su građanima i nepoznate — povezane s dalekom poviješću, kulturom ili identitetom grada. Time se, smatraju građani, gubi prilika za promociju onih vrijednosti koje Požegu čine jedinstvenom.

Ovdje se otvara i legitimno pitanje: treba li aktualni saziv Gradskog vijeća pokrenuti reviziju postojećih imena ulica? Mnogi gradovi to već godinama rade — kroz dijalog sa zajednicom, savjetovanja, pa čak i online ankete na društvenim mrežama.

U tom bi procesu, uz stručne odbore i povjesničare, građani konačno trebali dobiti mogućnost da sudjeluju u kreiranju javnog prostora koji ih predstavlja.

(b)Trg tamburaša? Ako ne u Požegi, gdje onda?(-b)Osim ulica, pitanje koje se sve više nameće jest — zašto Požega nema ni jedan trg posvećen tamburašima ili tamburaškoj glazbi? Festival koji svake godine okuplja najbolje tamburaške izvođače i stotine posjetitelja zaslužuje fizički prostor u kojem će to naslijeđe biti trajno zabilježeno.

Trg tamburaša, šetalište posvećeno poznatim tamburašima ili čak urbana instalacija s motivima tamburice – sve su to prijedlozi koji su već izneseni u neformalnim raspravama, ali nikada ozbiljno razmotreni na razini gradske politike.

(b)Vrijeme za konkretne poteze(-b)Kako doznajemo, već dugi niz godina nije bilo značajnijih promjena u nazivima požeških ulica i trgova. Posljednje imenovanje izazvalo je slab interes javnosti i prošlo gotovo neopaženo. No, u vremenu kada sve više lokalnih sredina traži način kako reafirmirati svoj identitet, Požega ima realnu priliku kroz toponimiju ispričati vlastitu priču – i to glasno i jasno.Za to je, naravno, potreban i angažman Odbora za određivanje imena ulica i trgova, koji bi trebao pokrenuti javnu raspravu i otvoriti vrata prijedlozima građana, kulturnih institucija i udruga.

(b)Zaključno: Grad koji njeguje tradiciju, mora je znati i imenovati(-b)Jer ako Požega ne pronađe prostor za tamburaše u svojim ulicama, tko će?U zemlji u kojoj se svaki kutak kulturne baštine sve teže čuva, imena ulica možda su posljednja linija obrane identiteta. A tamburaši, glazba i slavonska duša zaslužuju više od festivala jednom godišnje. Zaslužuju — ulicu. Trg. Požegu u punom smislu riječi.