NOVINARIMA ULAZ ZABRANJEN: Direktorica Komunalca Marijana Puntarić brani ulaz, ali ne rješava nered

Nakon sve učestalijih pritužbi građana da je požeško reciklažno dvorište zatrpano otpadom i dovedeno u stanje kakvo se ondje godinama nije moglo vidjeti, od Komunalca Požega zatražili smo dopuštenje za ulazak i fotografiranje prostora.

Odgovor direktorice Marijane Puntarić bio je – ne.

Iz Komunalca su zabranu pokušali opravdati činjenicom da je riječ o radnom prostoru u kojemu se istodobno kreću korisnici, djelatnici, vozila i radni strojevi te da je tijekom ljetnih mjeseci priljev otpada povećan. Takvo obrazloženje moglo bi imati smisla kada bi se radilo o privremenom sigurnosnom ograničenju i kada bi uprava ponudila alternativni termin, obilazak uz pratnju ili kontrolirano fotografiranje.

Ništa od toga nije ponuđeno.

Umjesto transparentnosti, javnost je dobila zatvorena vrata. Umjesto odgovora, administrativno obrazloženje. Umjesto pokušaja da se pokaže kako sustav funkcionira, stvoren je dojam da se neugodno stanje pokušava skloniti od očiju građana.

Fotografije pokazuju ono što direktorica nije željela pokazati

Budući da je dopušteno fotografirati ono što je vidljivo s javne površine, stanje je ipak dokumentirano. Fotografije potvrđuju da pritužbe građana nisu bile pretjerane.

Reciklažno dvorište je pretrpano. Otpad se nalazi u kontejnerima, ali i iza njih, uz ogradu, izvan nadstrešnica i na velikom dijelu prostora namijenjenog kretanju i radu.

Vreće s tekstilom naslagane su u višemetarske hrpe i ostavljene na otvorenom. Velike količine stiropora zauzimaju dodatni prostor, dok se plastika nalazi razbacana i izvan za to predviđenih spremnika.

Takav prizor nije nastao preko noći. On je posljedica niza odluka, propusta i očito nedostatne organizacije.

Upravo zato odgovornost ne može završiti na radnicima koji svakodnevno primaju otpad. Odgovornost vodi prema vrhu tvrtke, a na njegovu je čelu direktorica Marijana Puntarić.

Što građani dobivaju za 4.800 eura bruto mjesečno?

Prema podacima kojima raspolažemo, direktorica Komunalca mjesečno bruto stoji oko 4.800 eura. Taj iznos ne plaća se za protokolarno obnašanje funkcije, potpisivanje dopisa i zatvaranje vrata novinarima.

Takva plaća podrazumijeva sposobnost upravljanja ljudima, prostorom, opremom, financijama i kriznim situacijama. Podrazumijeva predviđanje povećanog priljeva otpada, organiziranje češćeg odvoza, osiguravanje dodatnih kapaciteta i pravodobno upozoravanje vlasnika društva ako postoje ozbiljni operativni problemi.

Ako je priljev otpada tijekom ljeta veći, tada se postavlja jednostavno pitanje: zašto uprava to nije predvidjela?

Ako prostora nema dovoljno, zašto nije pravodobno pronađeno privremeno ili trajno rješenje?

Ako radnici ne mogu održavati red, zašto se organizacija rada nije prilagodila stvarnom stanju?

A ako je sve pod kontrolom, zašto novinarima nije omogućeno da se u to uvjere?

Zabrana ulaska nije znak sposobnosti, nego slabosti uprave

Direktorica je mogla odrediti termin kada nema gužve. Mogla je osigurati pratnju ovlaštenog djelatnika. Mogla je dopustiti fotografiranje s udaljenosti koja ne bi ugrožavala sigurnost. Mogla je javnosti pokazati plan uklanjanja otpada i rokove normalizacije stanja.

Odabrala je zabranu.

Takva odluka ne pokazuje upravljačku sigurnost. Pokazuje nespremnost na javnu kontrolu.

Komunalac nije privatna radionica u kojoj direktorica može odlučiti da građani nemaju pravo vidjeti kako se postupa s njihovim otpadom. Riječ je o društvu koje obavlja javnu uslugu, naplaćuje račune korisnicima i djeluje u interesu lokalne zajednice.

Građani imaju pravo znati u kakvom je stanju sustav koji financiraju. Novinari imaju pravo postavljati pitanja. Uprava ima obvezu odgovarati, a ne podizati administrativne barijere kada joj pitanja nisu ugodna.

Jesu li kompetencije direktorice dorasle funkciji?

U okolnostima u kojima se otpad gomila, prostor djeluje neorganizirano, iz tvrtke dolaze informacije o narušenim međuljudskim odnosima, a direktorica na interes javnosti odgovara zabranom ulaska, potpuno je legitimno otvoriti pitanje njezinih upravljačkih kompetencija.

Biti direktorica ne znači samo zauzeti funkciju i primati visoku plaću. Znači preuzeti odgovornost kada sustav ne funkcionira.

Marijana Puntarić trebala bi javno objasniti kako je reciklažno dvorište dovedeno u ovakvo stanje, koliko dugo problem traje, zašto otpad nije pravodobno odvezen, tko je odgovoran za organizaciju prostora i u kojem će roku stanje biti dovedeno u red.

Jednako tako, trebala bi objasniti zašto je transparentnost procijenjena kao veći problem od višemetarskih hrpa otpada.

Sve dok odgovora nema, ostaje dojam da direktorica više energije ulaže u kontrolu onoga što javnost smije vidjeti nego u kontrolu onoga što se događa u tvrtki kojom upravlja.

Nekada primjer drugima, danas tvrtka pod teretom problema

Komunalac Požega još je prije nekoliko godina slovio kao uređeno i stabilno komunalno društvo. Danas se uz njegovo ime sve češće vežu pritužbe, nezadovoljstvo djelatnika, organizacijski problemi i prizori koji teško mogu poslužiti kao primjer uspješnog upravljanja.

Za takvo stanje ne može se odgovornost neprestano prebacivati na građane koji donose previše otpada, na radnike, ljetnu sezonu ili nedostatak prostora.

Direktorica je plaćena upravo zato da takve probleme rješava.

Ako ih nije sposobna predvidjeti, organizirati i otkloniti, tada vlasnici Komunalca moraju ozbiljno razmotriti je li Marijana Puntarić osoba koja može voditi tvrtku od velike važnosti za grad i njegove stanovnike.

Građani ne financiraju upravu da bi pred njima zatvarala vrata. Plaćaju je da osigura uredan, učinkovit i transparentan sustav.

A fotografije iz požeškog reciklažnog dvorišta pokazuju da se za 4.800 eura bruto mjesečno trenutno dobiva mnogo objašnjenja, ali premalo rezultata.