Što su jeli naši stari u vrijeme Velikog trodnevlja?

Korizmaje vrijeme 40 dana prije Uskrsa u kojem se kršćanima preporuča post i nemrs. Vrijeme u kojem živimo često nas odmiče od ovih običaja koji imaju dobrobiti i za dušu i za tijelo. Jer, kako znamo, sve religije i drevne kulture držale su se posta, kao neophodnog čišćenja organizma. 

Naši stari strogo su se držali pravila ne jedenja mesa, osim nedjeljom, i obaveznog posta petkom tijekom korizme. Tada se pazilo i da se u jelu "ne zabili", odnosno nisu se jeli mlijeko i mliječni proizvodi, mast niti jaja. 

Određene su smjernice postojale i u danima Velikog trodnevlja.

Veliki četvrtakVazmeno trodnevlje započinje Velikim četvrtkom, poznatim i kao zeleni četvrtak. Kršćanski je to spomendan Isusove posljednje večere. U Slavoniji je običaj taj dan praviti varivo od špinata, a u Labinštini se za večeru jelo zelje (kupus) jer se smatralo da je baš to Isus jeo sa svojim učenicima na posljednjoj večeri. Ondje se on stoga naziva i zeljavi četvrtak. 

I u drugim krajevima su se pripremala povrtna jela jer je ovo doba u godini kada ima mladoga špinata, blitve, raštike, poriluka, luka, ali i samoniklog bilja poput koprive, štavelja, maslačka, srijemuša. 

Veliki petakVeliki petak obilježava cjelodnevni post, a najčešće se prvi puta jelo tek predvečer. 

Po uzoru na Isusa, na jelovniku je najčešće riba. U Slavoniji i Baranji je to fiš ili pržena riba. Također, u tom su se kraju taj dan jeli rezanci s orasima ili makom. Mnogi bi postili gotovo cijeli dan ili tek malo prizalogajili komadić kruha uz vino ili, primjerice, u Omišlju na otoku Krku, smokve i rakiju. Taj se dan još jeo i kiseli kupus s malo ulja i komadićem kruha. 

U pojedinim dijelovima Hrvatske pravila su se i posebna peciva, poput fritula u Dalmaciji ili pak beskvasne pogače kljukuše u okolici Slunja. U okolici Zagreba jela se poljevka, kukuruzni kruh poliven uljem. 

U Podravini su spremali grah sa zeljem, ali i krumpir u svim varijantama. 

Velika subotaZa Veliku subotu su se obavljale posljednje pripreme za Uskrs, i taj dan, zapravo, nije obilježio nikakav poseban jelovnik. Meso se nije jelo, ali se nije ni strogo postilo. Izjutra bi se u kontinentalnoj Hrvatskoj kuhala šunka u velikom kotlu, a zajedno s njom i kobasica, slanina i jaja koja su od suhog mesa poprimila poseban okus. 

Završavalo se ukrašavanje pisanica, kao i pečenje kolača poput gužvare, pince i drugih tradicionalnih slastica.  

Domaćica bi taj dan pekla i poseban kruh u koja bi umetnula jaja, ukrašen kršćanskim simbolima. U Kaštelima se pekla trvenica ili sirnica, kruščići koji su na svom vrhu imali tri reza kao znak Svetog Trojstva. Riječ je o slatkom kruhu premazanim tučenim jajem i posutim šećerom. 

Pripremio bi se i hren i mladi luk, a sva ova jela - od jaja preko šunke i slanine do kolača i svakako malo soli, bi se stavila u korpicu koja se pokrivala šlinganom, vezenom ili heklanom krpom koja bi se čuvala samo za tu namjenu. Ovako pripremljeno jelo bi se nosilo na blagoslov u crkvu koji se negdje održava nakon mise Vazmenog bdijenja ili pak na samo Uskrsno jutro. 

Sva bi se ova jela blagovala za Uskrsno jutro u obiteljskom zajedništvu

(Izvor: agroklub.com)