U ONO NEKO VRIME

PLETERNICA  Lijepo je u ovo današnje vrijeme pratiti sve promjene koje se u Pleternici događaju na poboljšanju kvalitete i uvjeta življenja i koje mijenjaju sliku i izgled ovoga grada, ali isto tako niti njegovu prošlost ne smije se zaboraviti, koja je u ono neko vrime , bila bogata društvenim i gospodarskim životom. Bila je tada Pleternica veliko zanatsko i gospodarsko trgovište u potpunom smislu te riječi, bogata i dinamična , te ugodno mjesto za kvalitetan život, u onom nekom vrimenu. Iz onog nekog vrimena starijim pleterničanima, a i mnogim onim drugima koji su u tom vrimenu u Pleterncu privatno ili poslovno dolazili jedno je mjesto zasigurno ostalo u trajnom i lijepom sjećanju.To mjesto bilo je prepoznatljiv znak Pleternice i moglo bi se slobodno napisati da je bilo kultno središte pleterničana i njihovih gostiju. Hotel Marinović dovoljno je napisati i svima onima koji su bar jednom u onom vrimenu posjetili taj ugostiteljski objekat, krenuti će emocije i sjećanje na mladost i na neke ljepše i bolje dane, ili su im oni samo takvi bili iz razloga, što su tada bili puno, puno mlađi. Možda ? Sam ulazak u taj objekat imao je sve ono što svaka gradska kavana ima, i ako Pleternica u tom vrimenu grad nije bila. Sa lijeve strane od ulaza bila je garderoba, a u nastavku dugački i komforni šank u visini prsa srednjeg muškog uzrasta. Iza šanka na zidu su visjele drvene lakirane police sa bocama pića i sa čašama koje su blistale kristalnom čistoćom. Po sredini i uz prozore-izloge, na kojima su visjele dugačke teške dekorativne zavjese, bili su dva reda stolova, oko petnaestak, prekrivni bijelim stoljnjacima, a oko njih uredno su bile poslagane elegantne crne stolice. Pod kavane uvijek je bio uredan i čist bez obzira što je bio drveni i zračio je toplinom . U suprotnom uglu od ulaza bio je ne puno uzvišen, podest za glazbenike, a ispred njega slobodni podij za plesače. Sa stropa i sa bočnih zidova isticala su se rasvjetna tjela koja su diskretno u večernjim satima osvjtljavala cijeli prostor, te stvarala posebni doživljalj i ugođaj. Svima onima koji su u to neko vrime, dolazili i navraćali u pleterničku kavanu Hotela Marinović, sigurno su u sjećanju ostali i konobari, Mija iz Sulkovaca i Adam Alaber iz Zagrađa. To su bili konobari i po izgledu i po ugledu. Uvijek bezprijekorno skockani, uredno izbrijani i podšišani i uz pomoć čičkova ili orahova ulja lijepo začešljani, u bijelim košuljama , sa crnim prslucima i sakoima ,a za posebne prigode i sa crnim mašnama ispod vrata, te obavezno sa bijelom damast salvetom preko lijeve ruke. Kakva je to samo elegancija bila. A glazba u dane vikenda i povodom raznih vjerskih i državnih blagdana i praznika u Hotelu Marinović. E, to je bio posebni doživljaj. Tko se još ne sjeća najvećeg glazbenika onoga vrimena i ovih prostora, Joze Babića , njegovog glasa i njegove violine. Bio je Joza veliki umjetnik i znalac svog zanata. Znao je on jako dobro, uz najbolje vino sa Klikuna i uz staru graničarsku šljivovicu, svojom svirkom i svojim glasom , a i stasom , razgaliti srca mnogim pleterničkim damama i gospodi, a i ponekim drugaricama i drugovima, a bilo ih je, jer takvo je vrime onda bilo. Kada se prisjećamo najuglednijih ugostiteljskih pleterničkih objekta iz onog nekog vrimena , nikako se nesmije zaboraviti i nespomenuti restoraciju ,,KLIKUN " koja je bila na mjestu današnje Podravske Banke u glavnoj pleterničkoj ulici, kao niti birtije ,,KOD MANDICE " , nasuprot starom pleterničkom stočnom sajmu, kod sadašnjeg kružnog toka i na raskrižju ulica prema Gradcu i Buku. Bilo je u Pleternici u onom nekom vrimenu još birtija, manje ili više poznatih, ali niti jedna od njih nije doživjela ovo današnje vrijeme. Eto tako je to bilo u Pleternici u onom nekom vrimenu, s početka i sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je to doba kada su Pleternicu presijecale dvije tekuće vode , Orljava i kanal , zbog kojeg je i znakovita pleternička brana izgrađena. Voda iz kanala služila je za pokretanje mini hidroelektrane i mlina za meljavu žitarica, Sve je to bilo u blizini gdje se u današnje vrijeme gradi glavni središnji pleternički trg na kojem će biti i Muzej bećarca, a u kojem će valjda mjesta biti i za Jozu Babića. I danas u Pleternici posluju mnogi ugostiteljski objekti na različitim lokacijama i pod raznim imenima, koji će biti spominjani kao što danas spominjemo ove iz onog vrimena, ali to će biti u nekom drugom vremenu. Tako je to uvijek bilo i tako će uvijek biti, jel jedino je vrime vječno. foto i napisao Franjo Memedović