Većina starijih nema dovoljno za život, no ima nekretnine, pa su žrtve ʺdosmrtnih ugovoraʺ

Slučaj bešćutne prijevare 86-godišnje starice, koju su u ožujku dvije žene, iskorištavajući njezino teško zdravstveno stanje i dob, nagovorile na udomljavanje u obitelj jedne od njih i potom nagovorile da podigne svu ušteđevinu s računa te im ju preda, samo da bi ju vratile na adresu prebivališta, na najružniji način podsjeća koliko su starije osobe ranjiva i prevarantima lako dostupna skupina, a koja čini 20 % posto društva.

Svaki peti stanovnik RH u dobi je od 65+ godina, a gotovo trećina je u riziku o siromaštva. O njihovu položaju u društvu, pravima, problemima i drugim aspektima u izvješću za 2021. govori pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter koja, u dijelu socijalne sigurnosti starijih osoba navodi da je za starije od 65 koji žive sami 2020. godine stopa rizika od siromaštva iznosila 52 % i rast je prema 2019. godini.

– Što je veće siromaštvo u društvu, veće su prijevare starijih; tada se vidi da nema (dovoljne) organizirane skrbi o njima i zaštite. U nas to ima veze i s rastom siromaštva starijih. Prema ovogodišnjoj liniji siromaštva što će biti objavljena u rujnu 75 % svih mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva – u nas stariji nemaju dovoljno za život, a imaju nekretninu. Umjesto da društvo preuzme odgovornost za njih kroz pojačane gradnje domova, gerontodomaćice i sl., ono to ignorira i prepušta radu divljine - kaže predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Jasna A. Petrović.

Socijalnu sigurnost te populacije trebala je ublažiti lani uvedena nacionalna naknada za starije osobe koje nisu ostvarile mirovinu. S početnih 800, sada iznosi 820,80 kuna. Prema podatcima HZMO-a na kraju 2021., navodi pravobraniteljica, prosječna dob njezinih korisnika bila je 73 godine, 20 % ih je bilo 80+, a dvije trećine su žene.

Nacionalna naknada

- Unatoč najavi da će navedeno pravo do kraja 2021. iskoristiti gotovo 20.000 osoba, na kraju 2021. nacionalnu je naknadu koristilo samo 5696 starijih. Institut za javne financije (IJF) kao moguće razloge navodi neinformiranost potencijalnih korisnika, način podnošenja zahtjeva i isplatu preko banaka. Iznos joj pokriva samo dio životnih troškova. Stoga smo tijekom izmjena Zakona o socijalnoj skrbi (ZSS) upozoravali na potrebu povećanja nacionalne naknade za starije, u skladu s rastom zajamčene minimalne naknade (ZMN). Pri tome osobe koje su korisnici ZMN ujedno time dobivaju i "propusnicu" za različita druga prava, posebno na lokalnoj razini, poput naknade za troškove stanovanja i ogrjeva, pa se dio osoba vjerojatno i zbog tog razloga nije odlučio za nacionalnu naknadu - navodi Šimonović Einwalter.

Dio korisnika mirovina koje su niže od 800 kn ipak je odabrao mirovinu jer nije uvjetovana dohodovnim cenzusom te uz nju većina umirovljenika može raditi, dok istovremeno korisnici nacionalne naknade zbog premašivanja dohodovnog cenzusa mogu izgubiti pravo na nju, a pravo gube i ako se poveća dohodak kućanstva. Ovo potvrđuje i podatak HZMO-a da je od 26.405 osoba čija je mirovina 1. siječnja 2021. bila manja od 1000 kuna, samo njih 60 zatražilo obustavu isplate mirovine radi ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu, navodi pravobraniteljica. "Mnogi ju ne koriste zbog neke male formalnosti, neki iz ruralnih područja ne mogu doći do šaltera, dokumenta. Mnogi i ne znaju za nju", kaže Petrović o izostanku većeg broja korisnika nacionalne mirovine.

Položaj starijih u društvu, njegova i briga sustava o njima zrcali se i u domovima za starije i nemoćne. Šimonović Einwalter iznosi podatke Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP) po kojima su u 2021. djelovala tri državna, 45 decentraliziranih (koji su i najtraženiji), 121 nedržavni i 379 obiteljskih domova. Korisnika domova je gotovo 22.370. Nakon brojnih napisa i potresnih svjedočanstava o kršenjima prava korisnika u obiteljskim domovima – od loše prehrane, nehigijene, nedostatka (stručnog) osoblja, postupanja prema starijima kao što je vezanje i sl., novim ZSS-om dane su daljnje smjernice za njih. "Propisano je da su obiteljski domovi, koji nakon 1. siječnja 2027. žele nastaviti pružati usluge, dužni uskladiti organizacijski oblik, što znači da će se do tada morati transformirati", navodi Šimonović. U njima je 5650 korisnika. Njezin je ured u razdobljima zabrane posjeta zaprimio više pritužbi bivših djelatnica da domovi štede na hrani i grijanju, da se korisnike veže, da je osoblje nestručno/noću ga nema, pa čak i neke smrtne slučajeve izravno pripisuju postupanju osoblja. "U svim tim slučajevima zatražili smo žurno provođenje inspekcijskog nadzora", navodi Šimonović Einwalter. Lani je provedeno 790 nadzora u domovima, a vidljiv je manjak stručnog osoblja, rad na crno, prekomjeran broj korisnika, neprilagođenost prostora... U SUH-u drže da novi ZSS tome neće uspjeti stati na kraj.

Nasilje

Osim izoliranosti, ograničenog kretanja, izostanka fizičkog susreta s obiteljima, u pandemiji je znatno poraslo nasilje i zanemarivanje starijih, i u domovima i obiteljima. Neka istraživanja kažu da je trećina ispitanih doživjela neki oblik nasilja, a polovina ga ne prijavljuje zbog straha od posljedica i socijalne isključenosti, srama, neinformiranosti, nepovjerenja u sustav. Nasilje nad starijima od obitelji također se u pravilu ne prijavljuje, a često mu je povod nasljeđivanje imovine.

- Prema podatcima iz Izvješća o radu Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih uz zaštitu od nasilja u obitelji za 2020., pred sudovima je evidentirano 314 žrtava starije životne dobi, što je rast prema 2018. i 2019., iako je ukupan broj žrtava u padu. MUP je 2021. evidentirao 760 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65. Prema evidenciji centara za socijalnu skrb, zabilježeno je 289 slučajeva zanemarivanja potreba starijih - navodi Šimonović Einwalter.

U SUH-u, pak, ne znaju ni za jedan slučaj zatvorske kazne zbog nasilja nad starijima.

– Najčešće idu dugotrajni sudski sporovi. Nad starijima se najviše provodi ekonomsko nasilje. Država se tu ponaša kao najgora maćeha, kao - to je sve u sferi privatnoga, uređene države to reguliraju - kaže Petrović.

Mnogi stariji ‘poskliznuli‘ su se na ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, ne razlikujući ih od onih o doživotnom uzdržavanju te su ostali bez imovine, pa i na ulici. Sporni su dosmrtni ugovori za koje neinformirani stariji misle da je druga strana potpisala brigu o njima "do smrti", a zapravo potpisom joj daju pravo da u svakom trenu za njihova života može preuzeti njihovu nekretninu. Nekretninu u (su)vlasništvu ima 85 % starijih (po čemu smo drugi u EU-u, iza Rumunjske), zbog čega ne čudi podatak da SUH na tjednoj bazi zaprima prijave o takvim prijevarama.

– U prijevare s tim ugovorima uključene su cijele profesije; godišnje se potpisuje 2-3 tisuće ugovora. Veliki je to ‘lešinarski‘ biznis koji intenzivno traje 15-ak godina. Masovno je korištenje zloporaba instituta ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a zakoni koji bi to regulirali ne mijenjaju se - zaključuje Petrović.

(Izvor: Suzana Župan za Glas Slavonije)