Velika subota: Dan molitve i velike šutnje

Velika subota je dan spomena na Kristov počinak u grobu i zato nema ni svete Mise ni pričešćivanja. Smiju se podijeliti samo sakramenti pomirenja i bolesničkog pomazanja i umirućima dati popudbina (pričest na samrti). Vjernici dolaze u crkvu i u tišini se mole na Isusovu grobu. U mnogim je župama obnovljen i običaj čuvara Kristova groba, što još snažnije pokazuje svetu dramatičnost Kristove smrti. Pozvani smo razmišljati o Isusovoj muci, smrti i njegovu silasku nad pakao, iščekujući tako njegovo uskrsnuće.

Poželjno je da se u crkvi na prikladno vidljivo mjesto stavi slika raspetoga ili u grob položenog Isusa, ili slika kako silazi nad pakao, tako da su i na taj način vidljiva otajstva Velike subote, a uz to se kod vjernika pobuđuje ganuće i štovanje. S istom nakanom može se staviti i npr. slika žalosne Blažene Djevice Marije.

Iako Velika subota nije zapovijedani post, mnogi vjernici i tada poste, barem do podne, svjesni pokorničkog značaja toga dana. U tom svjetlu treba imati na pameti da se tek navečer slavi Vazmeno bdjenje te da ono, prema liturgijskim odredbama, ne bi trebalo započinjati prije 21:00, ili barem ne prije no što padne mrak, budući da ima sasvim drukčije teološke naglaske. Ipak, zbog praktičnih razloga to se pravilo neće uvijek moći poštovati.