Vlašić-Iljkić: Djeca su žrtve sporog pravosuđa

Saborska zastupnica Martina Vlašić-Iljkić je dana 30. lipnja 2022. u Saboru izložila stav Kluba SDP-a kojeg prenosimo u cijelosti:

PRIJEDLOG ZAKONA O PROVEDBI UREDBE VIJEĆA (EU) 2019/1111 OD 25. LIPNJA 2019. O NADLEŽNOSTI, PRIZNAVANJU I IZVRŠENJU ODLUKA U BRAČNIM SPOROVIMA I U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU TE O MEĐUNARODNOJ OTMICI DJECE

"Uredbom se uspostavljaju jedinstvena pravila o nadležnosti za razvod, zakonsku rastavu i poništaj braka te za sporove o roditeljskoj odgovornosti s međunarodnim elementom. Propisana su nadležna tijela za provedbu Zakona: sudovi, Hrvatski zavod za socijalni rad i nadležno ministarstvo za poslove socijalne skrbi. Važno je naglasiti najbolji interes djeteta kojim se trebaju nadležna tijela prioritetno voditi kao i žurnim postupanjima. Ovim Zakonom se propisuje da sudovi svakog stupnja trebaju donijeti odluku u postupcima povratka djeteta u slučajevima protupravnog odvođenja i zadržavanja najkasnije 6 tjedana od pokretanja postupka osim ako zbog iznimnih okolnosti nije moguće. E sad, tu dolazimo na prvi kamen spoticanja. Prema odlukama Europskog suda za ljudska prava niz je kritika na dugotrajnost u postupanjima hrvatskih sudova, radi vraćanja djeteta, nekada nikada okončanima, a u nekim slučajevima se rok od 6 tjedana, propisan tada prema Haškoj konvenciji premašio na 112 tjedana ili u jednom slučaju i 151 tjedan.

Europski sud za ljudska prava je u više navrata utvrdio kako je bilo više zastoja od strane hrvatskih tijela u postupku u povodu zahtjeva za povratkom djeteta, te kako hrvatska tijela nisu iznijela uvjerljiva obrazloženja o razlozima svoje dugotrajne neaktivnosti. Prije nekoliko mjeseci su osnovani Obiteljski odjeli na Općinskim sudovima, pri sjedištu Županijskih sudova, te ovim putem pozivamo Ministarstvo pravosuđa da razmotri dosadašnje slučajeve međunarodne otmice djeteta i poduzme mjere za unaprjeđenje postupanja kako bi imali što manje kritika Europskog suda za ljudska prava, što znači i manje kršenja ljudskih, odnosno dječjih prava. Kako barem u jednom dijelu specijalizacija sudova pokaže smisao i to na zaštiti najranjivijih, djece, te da specijalizacija ne ostane sama sebi svrha.

Postupci povjeravanja djeteta s kojim će roditeljem dijete stanovati, odnosno ostvarivati osobne odnose su dugotrajni u hrvatskom pravosuđu, te o potrebi bržeg donošenja meritorne odluke kontinuirano upozorava Pravobraniteljica za djecu.

Sud može donijeti privremenu mjeru o tome s kojim će roditeljem (ili drugom osobom) dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s djetetom, što potencijalno može ublažiti konflikt roditelja. No u najboljem  interesu djeteta je donošenje meritorne odluke, te postupanje nadležnih tijela u slučaju neizvršavanja sudskih odluka. Prema podacima MRMSOSP-a, u 2020. godini čak 2083 djece nije ostvarilo svoje pravo na osobne odnose s drugim roditeljem ili ga je ostvarivalo u opsegu manjem od onoga određenog sudskom odlukom zbog manipulativnog ponašanja roditelja s kojim dijete živi, a 352 djece bilo je izloženo manipulaciji od strane roditelja s kojim ne žive, i to u vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom. Vodeći računa o djetetovoj dobrobiti, propisuje se da su nadležna tijela dužna omogućiti djetetu izražavanje vlastitog mišljenja, koje se uzima u obzir sukladno njegovoj dobi i zrelosti, a dijete svoje mišljenje izražava izravno ili putem posebnog skrbnika.

Posebnog skrbnika imenuje Centar za posebno skrbništvo, čiji rad treba poboljšati u organizacijskom smislu. Prema podacima 18 posebnih skrbnika pravne struke su teritorijalno raspoređeni u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu, objektivno ne mogu odgovarajuće zastupati interese djece. Tijekom 2021. trebalo je zastupati 8017 djece u postupcima pred nadležnim tijelima te je jedan skrbnik trebao u prosjeku voditi brigu o zaštitiinteresa 445 djece u 293 predmeta. Kako uz zastupanje djece, posebni skrbnici zastupaju i odrasle osobe (3517 predmeta tijekom 2021.) svaki skrbnik u prosjeku godišnje radi na 488 predmeta.

Prema podacima Pravobraniteljice za djecu posebni skrbnici prisustvovali su samo na 3.330 (15 %) ukupno zakazanih ročišta na sudu, što je poražavajuće, te pismenim slanjem podnesaka se ne mogu kvalitetno zastupati interesi djece. Posebni skrbnik u sudskim postupcima osim prisustvovanja na ročištima, dužan je imati neposredni kontakt s djetetom, upoznati dijete sa ulogom posebnog skrbnika, s predmetom sudskog postupka, o njegovom pravu na izražavanje mišljenja, pojašnjavanje mogućih posljedica uvažavanja iznesenog djetetovog mišljenja, odnosno, mogućeg krajnjeg ishoda postupka.

Tu je i razgovor s roditeljima te upoznavanje s obiteljskom situacijom kako bi se procijenio najbolji interes djeteta. Sve je to u postojećoj organizaciji Centra za posebno skrbništvo zadovoljavanje forme, ali daleko od zaštite djetetovog najboljeg interesa i ostvarivanja prava djece u pravosudnom postupku. Prema izvješću pravobraniteljice u Hrvatskoj još nije postignuta zadovoljavajuća razina ostvarivanja prava djece u pravosudnom postupku.

Nažalost, postupci traju predugo, djeca ne primaju potrebne i njima razumljive informacije, a nerijetko izostaje i odgovarajuća pomoć i podrška djetetu za vrijeme trajanja postupaka. Često izostaje koordinacija i suradnja među sustavima koja je propisana protokolima. Zakonom se uvodi upotreba videokonferencije ili druge tehnologije za komunikaciju na daljinu, a naglašena je i potreba žurnog postupanja i propisane su odredbe o načinu komunikacije. Osim što se zakonom ukazuje na važnost dobrobiti djeteta, uvodi se mirno rješavanje sporova, putem medijacije u prekograničnim obiteljskim sporovima, a poglavito u sporovima poprekograničnim roditeljskim otmicama djece. Institut mirnog rješavanja obiteljsko pravnih sporova je propisan

Obiteljskim zakonom koji je usvojen 2015. godine. Tijekom provođenja obveznog savjetovanja, stručni radnik u centru za socijalnu skrb je dužan informirati bračne drugove koji se namjeravaju razvesti o obvezi odaziva prvom sastanku obiteljske medijacije ako nisu postigli sporazum, odnosno plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Obiteljska medijacija je postupak u kojemu članovi obitelji sudjeluju dobrovoljno. Obiteljski medijator je nepristrana i posebno educirana osoba koja je upisana u registar obiteljskih medijatora, a glavna svrha postupka obiteljske medijacije je postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom. Uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske medijacije stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi. Mirno rješavanje obiteljskih sporova jeprepoznato kao važno u europskom zakonodavstvu, osobito u postupcima u kojima je uključeno dijete, odnosno postupcima vezanim za roditeljsku skrb.

Zbog preopterećenosti nacionalnih sudova prekograničnim sporovima Europska unija ovom Uredbom potiče i obvezuje države članice na uvođenje alternative sudskom rješenju spora. Prema dosadašnjim podacima, unatoč postojećem nacionalnom okviru za obiteljske medijacije u kontekstu otmica djece se nije ni jednom koristila. Vodeći se načelom dobrobiti djeteta, posljedicama za dijete u bračnim sporovima, potrebno je osvijestiti važnost dogovora i medijacije kao alternative sudskom postupku, što daje puni značaj i odgovornost roditeljima za sve posljedice u psihofizičkom razvoju djeteta. S obzirom na učinkovitost korištenja postupka medijacije kao sustava prevencije za rješavanje problema koji nastaju zbog promjene zemlje boravišta djeteta, medijaciju bi trebalo pospješivati u svim prekograničnim obiteljskimsporovima, a osobito u sporovima koji uključuju preseljenje djeteta u drugu zemlju."