Zdravstvo u banani!

Svojevremeno  mi je prijatelj bio u Americi na fakultetu i vratio se pomalo razočaran s razlikama u

raspodjeli bogatstva između Amerikanaca. Mene je moram priznati zanimalo što to klepeće u mojim

prsima i koliko bi to koštalo u Americi. Nakon dugotrajne provjere ustanovio sam da je to mehanički zalisak Iako nam je zdravstvo u banani, ono je još uvijek besplatno. Vili  je shvatio nakon

Besplatno je i podapiranje papirnato plišane rodice, koja ima njegu koju svi plaćate bez zdravstvenog

i državljanstva, Uvijek je tuđe bolje i slađe. Nekad najpopularniji ministar Vili Beroš, a danas ga 

je njegova popularnost postala ne popularnost. 

Politikantstvo

Imamo financijsku neodrživost zdravstvenog sustava. Troškovi zdravstva veći su od rasta BDP-a koji raste rekordno. Ovakav način nije održiv, loš je. Sve je podređeno uštedama, imamo organizacijsku neodrživost. Imamo više medicine, a u konačnici manje zdravlja. Naš je cilj to izmijeniti", ustvrdio je Beroš. "Želimo izmijeniti hrvatski zdravstveni sustav"; izjavio je ministar.

Naravno najavio je poskupljenja korištenja zdravstvenih usluga za sve one koji nemaju dopunsko, kaže oko 600.00 tisuća ljudi. Nije se pitao imaju li ti ljudi za dopunsko,

Nismo mi Amerika

Evo zašto ne smijemo dopustiti amerikanizaciju zdravstva: u Hrvatskoj je operacija srca besplatna, a u

Americi za isti zahvat treba izdvojiti između 200.000 i 1,5 milijuna kuna!

U Americi je, prema podacima njihovog Zavoda za zapošljavanje, prosječna tjedna plaća oko 850

dolara (5400 kuna), što je na mjesečnoj razini 21.600 kuna. I kod takve plaće nemoguće je pratiti

troškove zdravstva, jer čak i ako ste osigurani, ako zadobijete neku težu ozljedu morat ćete iskeširati i

do 100.000 kuna, a ako se radi o kompliciranoj bolesti ni jedno vas osiguranje neće spasiti.

Također, milijuni Amerikanaca rade i za 10.000 - 12.000 kuna, pa nema šanse da mogu platiti bilo

kakav vid zdravstvene pomoći. Inače, prosječna mjesečna isplaćena  plaća u Hrvatskoj je oko

7000 kuna. U plaćanju zdravstva svi smo solidarni i crveni, plavi i zeleni, te ono mora i dalje bit dostupno svima jednako, to jednako zvuči nadrealno već dugo.

Istina je da su milijuni Amerikanaca  beskućnici, a kod nas ih ima sve više, pa i u našem gradu. Također je činjenica da je  Vili Beroš nije nikakav poseban  ministar zdravstva, a koliko pamtim i drugima prije njega je jedina misao bila  „Krivi su oni prije ili bit će, novi plan, sanacija, povjerenstvo radi svoj posao, master plan….. Pitam se da li ti ministri svjesni da se oni ponavljaju u krug, a ne nude ništa novo

Školujemo za

Prije dvadesetak  godina u Slavonskom Brodu Gimnazija je bila in, a Medicinska škola koja producira

samo kadar za zavod za zapošljavanje. Jedina šansa za posao bila je odgovarajuća stranačka iskaznica( čitaj HDZ/SDP).

Danas je najveća gužva na upisima upravo za Medicinsku školu iz jednostavnog razloga. Posao čeka, a

Gimnazija je sve praznija.

„Za pacijente koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem, operacija zamjene zaliska obično košta

oko 80.000 - 200.000 dolara ili više, a prosjek, prema izvješću American Heart Association , iznosi

164.238 dolara, bez naknade za liječnika. Naknada za kirurga može dodati konačnih 5.000 $ ili

više….“: 

Budućnost

Osobno sam peglao samo našu zdravstvenu i ugrađen mi je novi mehanički zalisak i to kibogorovski karbonski. Nažalost polaznici navedenih škola pronalaze posao sad bez iskaznica, ali izvan Hrvatske. Hrvatska ih ne zna motivirati da ostanu.  

Nisam se ni usudio guglati koliko izvan Hrvatske koštaju kemoterapije. Napominjem ima i puno

 Gorih i boljih sustava od našega, ali ti ministri( bolji) nemaju nikakve sličnosti s našima ni stranačke, ni menagerske.

Na 3.88 milijuna ljudi, od kojih niti dobar dio ne radi i ne uplaćuje zdravstvene doprinose, 

Nema tog privatnog osiguranja kojem će se isplatiti i koji će pružiti sve što danas pruža zdravstveni

sustav bez ikakvih pitanja.

Manje administracije (HZZO-a i bolnica), transparentnije trošenje (javni natječaji i slične svinjarije),

veća odgovornost samih korisnika/ pacijenata, sustavi nagrađivanja i sposobnih djelatnika, ali i podobnih u manjem postotku. Količina novaca koju guta zdravstvo je tekovina nekih bivših vremena, a u novijima sve teže održiva „ iz šupljeg u prazno“. Kod pogrešnog liječenja u „ normalnijim „ zemljama to se rješava  policama osiguranja, koje u konačnici su puno jeftinije od deset ljetnih sudovanja, kamata i svega ostalog. U konačnici naše zdravstvo mora ostati dostupno za sve, ali i prestati lutati iz boljeg u gore.

Ovi koji zazivaju privatno zdravstvo, sretno im bilo zatreba li transplantacija, dijaliza, mehanička

potpora srcu....i njima i njihovim obiteljima i unučadi...,  uostalom zaboli ih. Imaju novaca prizivači  privatnog zdravstva, a mi ostali  nismo novokomponovane plave krvi. 

Bit će i više humanitarnih akcija…, lijekovi će se dalje nabavljati po hitnosti od slučaja do slučaja za nas ostale crvene krvi. 

Privatizaciju mogu zagovarati samo neki novi Todorići ili oni naivci koji nemaju pojma na koji način

privatni zdravstveni sustav funkcionira( ako imaš para živ si, ako nemaš štedi za grobno mjesto. Zato

sto tako dobro funkcionira nigdje drugdje osim u Americi niti nije u primjeni. Niti u Japanu, niti u

Britaniji, Koreji, Singapuru i drugim kapitalističkim oazama. 

Usput ova kolumna nije hvalospjev našem zdravstvu, pogotovo zbog toga što sam sam  pravomoćno pogrešno liječen  u jednom od dionika tog zdravstva( SB bolnica). Unatoč svemu proživljenom na vlastitoj koži odgovorno mogu napisati da je usluga u našem zdravstvu vrh vrhova, ali nakon svake reforme učinak bude sreća da si uopće živ i pitaš se kako?

Nigdje osim u Americi koja usput na zdravstvo troši daleko najviše novaca, blizu 20% BDP-a, dok Europa ispod 10% BDP-a.

 Mi smo u nekoj sivoj zoni između Amerike i Švicarske :

Ako je je Švicarska ideal mi levitiramo ispod zemlje. Zato treba mijenjati učestalije ministre i igrati na

kartu statistike. Po zakonu velikih brojeva mora naletjet jedan dobar ili jednostavno teleportirati se u Švicarsku.