Čuvanje nematerijalne baštine: Dr. sc. Rahela Jurković o stoljetnoj tradiciji Grgureva
17.3.2026. | 15:47
D. Mirković
Pregleda: 3421
FOTO: D. MIRKOVIĆ
U dvorani Gradskog muzeja Požega, koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, dr. sc. Rahela Jurković održala je predavanje posvećeno Grgurevu, jedinstvenom vinogradarskom običaju koji je od 2007. godine zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske. Predavanje, organizirano povodom Dana grada, okupilo je brojne građane i ljubitelje povijesti koji su željeli saznati više o korijenima ove prepoznatljive požeške manifestacije.
Obilježavanje Grgureva više od 200 godina organiziraju Požežani u svojim vinogradima i voćnjacima, kako bi obilježili sjećanje na oslobođenje Požege od Osmanlija ili Turaka, kako se nekada i pisalo, a danas i dalje govori.
Osmanlije su vladale Požegom oko 150 godina, a Požega je bila centar njihova sandžaka koji je obuhvaćao veći dio Slavonije. Proslave oslobođenja Požege od Turaka koje se po predaji dogodilo 12. ožujka 1688. godine odvijaju se u vinogradima i voćnjacima zasađenim na padinama brdâ koja na jugoistočnoj i jugozapadnoj strani omeđuju dijelove samog centra Požege. Ondje se Grgurevo obilježava pucanjem iz mužara ili malih topova, jelom, pićem, pjesmom, druženjem prijatelja, ali i svih onih koji se taj dan zateknu u vinogradima.
Kako se takva tradicija više od dva stoljeća održava u Požegi, običaj je prepoznat kao nematerijalno kulturno dobro koje treba zaštititi na razini Republike Hrvatske, što se i dogodilo 2007. godine. Propisane su i mjere zaštite, između ostalog: promicanje funkcije i značaja dobra u društvu te osiguranje održivost dobra kroz izobrazbu, dokumentiranje, znanstveno istraživanje, očuvanje, prenošenje tradicije nasljednicima putem formalnog i neformalnog obrazovanja, te revitalizaciju napuštenih segmenata dobra.
Od napuštenih segmenata dobra dr. sc. Jurković je spomenula misu koja se uoči samog Grgureva održavala u crkvi franjevačkog samostana. Te mise više nema, odlukom od prije nekoliko godina iz Požeške biskupije. Osvrnula se i na grgurevska pucanja u vinogradima, koja su zbog zakonskih odredbi otežano.
Na kraju je dr. sc. Jurković spomenula i da su franjevci imali vinograd na Sokolovcu. Zemljište je požeški paša ustupio fra Luki Ibrišimoviću koji je na njemu zasadio i obrađivao vinograd, kako bi franjevci u Požegi imali vina za svete mise. Zauzvrat, turskom je paši, kako piše Cvekan, Ibrišimović bio dužan godišnje iz tog vinograda davati „dva škafa mošta“. A Julije Kempf je u monografiji o Požegi iz 1910. pisao da je vinogradarstvo cvalo oko Požege za sve vrijeme turskoga vladanja, da su vlasnici vinograda bili i Turci, koji su pili i vino i rakiju.
