Dinko Zima: Veleučilišni profesor koji je izabrao sport kao način života
17.4.2021. | 11:28
Kristina Šimić
Pregleda: 5115
FOTO: Dinko Zima: privatna kolekcija
Problem pretilosti u Hrvatskoj već duže vrijeme puni novinske stupce i u toj ne baš sretnoj statistici najviše žalosti činjenica što debljina više nije problem samo odraslog stanovništva. Ona se javlja u sve ranijoj dobi te donosi dugoročne posljedice za zdravlje djece. I dok stručnjaci, nutricionisti i pedagozi pokušavaju smisliti najbolje načine što ranijeg uključivanja djece u sportske aktivnosti, a kod odrasle populacije pokušavaju osvijesti dobrobiti aktivnog i zdravog načina života jedan samozatajni profesor biologije i nekadašnji dekan Veleučilišta u Požegi, dr. sc. Dinko Zima svojim cjeloživotnim rekreativnim bavljenjem sportom vlastitim primjerom dokazuje svojim studentima da je zaista moguće biti uspješan znanstvenik i veleučilišni profesor uz aktivno bavljenje sportom.
Dr. sc. Dinko Zima definitivno ne pripada onoj skupini ljudi koja je u jednom životnom trenutku odlučila u svoj životni stil uvesti i malo rekreacije, nego je svoje prve sportske korake napravio u parku na Tekiji igrajući nogomet i košarku, zatim je uz starijeg brata počeo igrati tenis. Kroz osnovnu školu trenirao je stolni tenis u tadašnjem klubu Zvečevo, u srednjoj školi počeo je rekreativno trčati, kasnije i aktivno trenirati atletiku.- Trčao sam na srednje i duge pruge (od 3000 – 10000 metara). Najviše sam volio kros trčanje. Ljubav prema trčanju je ostala do današnjih dana. U to vrijeme bio nam je cilj istrčati maraton što sam ja ostvario prvi puta 1996, a nakon toga još tri puta.- prisjeća se prof. Zima.
Iako je čitava plejada sportova prošla kroz sportski život Dinka Zime, možemo slobodno reći da su trčanje i biciklizam njegove životne ljubavi jer ga čak ni ratni vihor 90-ih godina nije spriječio da nastavi sa svojim aktivnostima.
-Trčanje je sport koji je prisutan u mom životu konstantno uz manje stanke. U vrijeme iza Domovinskog rata bilo je malo utrka i malo trkača u R. Hrvatskoj, ali je nas nekolicina Požežana i tada sudjelovala na utrkama. Od 1996-2000 godine istrčao sam tri maratona od kojih sam najbolje vrijeme postigao na zagrebačkom maratonu 1996 godine. Istrčao sam ga za 3 sata i 6 minuta. Tih godina sam na većini utrka bio u mojoj kategoriji među 5 najboljih. Kasnije sam u veteranskoj kategoriji M40 bio drugi na 1500 metara. Sada je teško govoriti o uspjesima jer je često jedna jedinstvena kategorija, a u trčanju i biciklizmu se teško natjecati s dečkima od 25 ili 30 godina. Uspjeh je i istrčati maraton.
Od 2002 kada smo osnovali BBK klub Požega više sam se bavio brdskim biciklizmom, a malo je došlo do zasićenja trčanjem. U tom periodu bio sam predsjednik brdsko biciklističko kluba Požega, popularizirali smo vožnju biciklima, organizirali prvo interne utrke, a kasnije utrke koje su bile prepoznate na nivou kontinentalne Hrvatske. Bili smo prepoznatljivi klub u državi. Od 2013 sam ponovno više u trčanju, a u novije vrijeme najviše u trail trčanju koje se odvija po prirodi i za kojeg postoji veliki potencijal u Požegi s obzirom na krajolike koji nas okružuje.-govori nam profesor.
Tjelesna je aktivnost bitna sastavnica u života svakog pojedinca bez obzira osvijestili mi tu činjenicu ili ne, i često nam je dovoljna samo duga šetnja prirodom kako bi uravnotežili svoje psihofizičko stanje te se što spremnije uhvatili sa svim izazovima koje donosi prosječan radni dan u život modernog i stresom opterećenog čovjeka. -Najbolji primjer je sport u doba ove pandemije. Konkretno, ja sam i kad je bio najstroži lockdown 2020. godine odlazio trčati na Požešku goru. Kasnije je bilo vidljivo da su ljudi shvatili da im je kretanje bitno i počeli više izlaziti prošetati na šetnice, obližnja gorja. Nakon kretanja čovjek je i fizički i mentalno sposobniji za obavljanje poslova, a da ne govorimo o dugoročnoj dobrobiti za organizam.-potvrđuje nam ovaj rekreativni sportaš.
Biti djelom sporta i živjeti ga svaki dan, znači i imati ideju o boljim sportskim uvjetima za sve građane, znači uočavati mane i nedostatke u praksi uz želju da se sportske aktivnosti približe svim dobnim skupinama: vizija za aktivnu mladost, srednju dob i starost, vizija zdrave i aktivne zajednice.
-Kao prvo trebalo bi izraditi kvalitetni strategiju sporta u gradu. Trebalo bi optimizirati broj udruga, a ne da se osnuju nove udruge iz istog sporta te se razvodni kvaliteta obje. Jedno vrijeme su postojala dva brdsko biciklistička kluba u Požegi i oba su bila među deset najboljih u Hrvatskoj. Da su bili objedinjeni u jedan možda bi bili i najbolji. Rekreativno bavljenje sportom za djecu i mlade bi trebalo biti besplatno ili subvencionirano od strane grada.
Svakako bi trebalo postaviti barem temelje za izgradnju atletskog stadiona ili bar atletske staze. Nedopustivo je da Požega, koja ima tradiciju, nema nikakvu atletsku stazu. Vjerojatno nije bilo volje vladajućih. Jedan dio šetnica je mogao biti izgrađen od mekanog tartan materijala kao što se često može vidjeti u gradovima, te bi rekreativci mogli trčati ili hodati po tom dijelu. Sljedeći veliki problem je nedostatak biciklističkih staza. Sve je više automobila, želimo da se djeca kreću, a nismo im omogućili nikakvu sigurnost. Trebalo bi povezati rekreativno bavljenje sportom i naša predivna gorja.
Trebali smo biti prvi, ali možemo i sada po uzoru na Istru, organizirati sportsko turističke utrke po Požeškoj gori. Imamo vinare, imamo stare utvrde, imamo ljepote krajolika, ali treba volje. Nadalje, ne treba odmah odbaciti nešto što je bilo dobro. Npr. meni se jedinstvena škola nogometa činila odlična za mlađe uzraste. Mislim da i umirovljenicima treba ponuditi neke oblike besplatne rekreacije jer bi to značilo što znači da ćemo promovirati zdrav i dugovječan život kroz bavljenje sportom i tako ublažiti negativne zdravstvene trendove, uzrokovane sve manjim kretanjem.- iznosi svoju viziju sporta u Požegi dr.sc Dinko Zima.
Zdrav način života uključuje i zdravu prehranu te iako prof. Zima dugo vremena nije konzumirao meso, čak ni dok je trčao maratone, danas se na njegovom jelovniku, meso nađe rijetko dok prehranu uglavnom bazira na ugljikohidratima i povrću.
Dinko Zima sport je zavolio još kao dječak, igrajući nogomet i košarku u parku, na Tekiji, a danas tu istu ljubav brižno prenosi i na svoju djecu-Smatram da je sport i kretanje jako bitno, posebice za mlađe generacije. Često kažem da vjerujem da je klincima teško „skinuti“ se s playstationa i mobitela kad ima puno zanimljivih, ludih videa, interaktivnih igrica i slično. Ali, zato su tu roditelji koji ih od malih nogu trebaju učiti na kretanje. Izvesti ih van, u šetnju, u prirodu i slično. Dati im drugu viziju svijeta. Omogućiti im kontakt s prirodom. Odvesti ih na kampiranje, valjanje po travi, hodanje po potoku… Neće klinci to sami ako im mi to ne omogućimo pa i sami to napravimo. Ali, ako to napravimo dovoljni broj puta onda će shvatiti tu ljepotu. Moj sin zna reći :„Pa znaš da ću ja, ako mi ponudiš igranje na playstationu i igranje nogometa uvijek izabrati nogomet“. Ali, treba im to ponuditi!- zaključuje naš razgovor prof. Zima, uz poruku za sve Požežane: Aktivirajte se!
