29.7.2023. | 20:54
Ante Mandarić
Pregleda: 111400
Čitatelji ocijenili:
Dobila poticaj za 30 hektara pšenice, izmalčirala ju, pa poručila:”Dođite se najesti ako ste gladni…”
(FOTO: YT Screenshot/ 034 portal)
Čitatelji ocijenili:
Nakon što smo objavili članak pod naslovom: “Čudna imena u još čudnijim vremenima: Dok mi gladujemo, hranu nam uništavaju stranci!”, a koji se tiče modernih problema s kojima se Slavonija i Slavonci susreću, od kojih su samo neki manjak poslova ili niske satnice, da imamo rubriku “Vjerovali ili ne” članak bi zasigurno svoje mjesto našao tamo, a priča dolazi iz sela Milanovac, nedaleko Požege.
Podsjetimo, izvjesna gospođa Lucija Palavra na desecima hektara bavi se uzgojem lješnjaka i ostalog ekološkog bilja, ove je godine uzgojila 30-ak hektara pšenice na području Požeštine za što je uredno dobila sve državne poticaje, u skladu sa Zakonom i svim propisima Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, i to ne bilo koji poticaj već onaj koji se dobiva za ekološki uzgoj, a što bi značilo da dobiva više novca nego li za pšenicu uzgojenu na “običan način”.
Nevjerojatna priča počela je informacijom da je gospođa Palavra posadila 30-ak hektara pšenice za koju je ostvarila pravo na poticaj, da bi odlučila svoju pšenicu, uslijed sve većih nestašica hrane i osiromašenih te izgladnjelih ljudi, ni manje ni više nego li izmalčirati!!!
Ne povjerovavši u informaciju da u u Požeštini postoji osoba koja je posadila 30 hektara pšenice, a koju je izmalčirala, kontaktirali smo gospođu koja nam je telefonskim putem izjavila sljedeće:"To je moja zemlja i mogu s njome i urodom raditi što ja želim, bez obzira na to što sam na nju dobila poticaj, neću nikome dozvoliti da na meni zaradi jednu kunu ili euro, već ću radije uništiti sav prinos i zbog toga je točno da sam naredila da se sav urod malčira".
Unatoč činjenici da brojni lokalni poljoprivrednici i seljaci muku muče s nedostatkom poljoprivrednih površina, gospođa Palavra, iako je riječ o njezinom zemljištu i urodu, bešćutno koristi pogodnosti i poticaje koje joj država nudi, a sav urod, od kojih žive otkupci, preprodavači, pekari, trgovci, prijevoznici i mnogi drugi, gospođa Palavra odlučila je uništiti. Nakon objave našeg članka putem SMS poruke gospođa Palavra kontaktirala je glavnog urednika 034 portala, Antu Mandarića, napisavši:
“Gospodine Mandaric ako ste uistinu gladni kako pisete u vasem clanku, dodjite na moja bogata polja pokupite psenicu pa se najedite da mi ne budete gladni, uvjek sam rado pomagala sirotinji. S izricitim potovanjem Lucija Palavra”
Gospođa Lucija Palavra supruga je švicarskog poduzetnika čokolade proizvedene na ekološki način pa je moguće da ne razumije problematiku lokalne poljoprivrede i svih financijskih izazova s kojima se lokalni poljoprivrednici susreću jer drugačije takav bahati i bešćutan pristup proizvodnji hrane i korištenju poticaja drugačije ne možemo objasniti. Upravo iz svega viđenog postaje nam jasno zbog čega nam se javilo nekoliko bivših radnika i sezonaca gospođe Palavre, a koji tvrde da je raditi za nju sve, samo ne bajno.
Moji prijatelji i poznanici imali su neuspjele pokušaje poslovne suradnje s gospođom Palavrom, dok sam je ja izbjegavao u širokom luku. Moja pokojna baka govorila je kako od ljudi koje prati nesreća ne treba ništa uzimati ili kupovati, pa čak ni poklon, a upravo tako sam i tada osobno postupio.
Na kraju, ostaje otvoreno pitanje za Ministarstvo poljoprivrede, Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te ostale institucije, je li praksa malčiranja uroda za koji je dobiven poticaj, koju gospođa Palavra provodi, u skladu sa Zakonom Republike Hrvatske, i ako jest, moralno je nedvojbeno vrlo upitno.